Ova mini-retrospektiva daje kritički pogled na prvih deset godina djelovanja ovog iznimno agilnog dizajnerskog studija, te u svojih simboličkih deset cjelina prikazuje izbor nekih njihovih najvažnijih radova - ponajprije u području dizajna vizualnih identiteta, oblikovanja knjiga i publikacija te dizajna signalizacije.
Među predstavljenim projektima našli su se plakati i identiteti velikih manifestacija poput Adventa Zagreb i Festivala svjetla, publikacije nezavisnih izdavača poput Multimedijalnog instituta, Kulturtregera i Art radionice Lazareti, kao i brojni drugi radovi, ali ono najvažnije nama, i radovi na temu novog vizualnog identiteta Sveučilišta u Splitu.
Nenamjernim odabirom ovog dizajnerskog studija (u procesu odabira novog znaka Sveučilišta u Splitu, povjerenstvo nije znalo tko stoji iza predmetnog rada), UNIST je ušao u elitno društvo ponajboljih vizualnih komunikatora svoga brenda.
Iz teksta Marka Goluba, kustosa izložbe:“Ovaj pogled na posljednjih deset godina djelovanja studija đkć i njegova osnivača, dizajnera vizualnih komunikacija Zorana Đukića, fokusiran je uglavnom na dvije vrste radova iz kojih se najbolje može iščitati njegov specifičan pristup i način razmišljanja: vizualne identitete i oblikovanje knjiga i publikacija. To su dvije vrlo različite tipologije - prva je ekstenzivnija u svom rasponu, često uključuje mnoštvo različitih artefakata i vizualnih elemenata objedinjenih pomno projektiranim sustavom; druga je intimnija, usredotočena na jedan predmet (knjigu) i njegovu slojevitu interakciju s čitateljem, čiji je delikatniji aspekti poput prijeloma, tekstura papira itd, mogu učiniti ne manje kompleksnom od prve.
Mnogi od tih radova bili su ili još uvijek jesu prominentni u javnom prostoru - primjerice, identiteti i serije plakata za niz sezona vrlo popularnih manifestacija poput Festivala svjetla i Adventa Zagreb, izuzetan jednokratni projekt Rendez-vous - festival Francuske u Hrvatskoj, novi identitet Sveučilišta u Splitu sa svojim rastućim spletom aplikacija koje razvija s kolegicom Nevom Zidić, neka od izdanja Dubrovačkih ljetnih igara, plakati i programske knjige Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Tu su i manji ali prepoznatljivi nezavisni projekti poput Muzeja susjedstva Trešnjevka i Pukotina, ili Illectricity festivala, agencijski identiteti agencije 404, Shapea i Minusminus. Ovome treba pribrojiti i nekoliko manjih sistema signalizacije za Akvarij i Kulu Minčeta u Dubrovniku te Autobusni kolodvor u Slavonskom brodu, a među knjigama naći ćemo većinom one malih nezavisnih izdavača (Kulturtreger, Multimedijalni institut, Art radionica Lazareti, Disput), rjeđe one proizašle iz izdavačkog programa većih institucija (Umjetnički paviljon u Zagrebu, Umjetnička galerija Dubrovnik).
Kada ih se postavi jedne pored drugih, ovako kako to činimo na ovoj izložbi, dvije karakteristike radova Đukića i njegovog tima čini se da najviše odskaču: s jedne strane nesvakidašnja ambicija za jasnoćom i jezgrovitošću, a s druge određena „događajnost“, koja proizlazi iz svijesti o tome da se ne dizajnira samo neki autonomni predmet, nego i njegova dinamična relacija s okruženjem koje će on nastaniti, bilo da je riječ o javnom prostoru, webu, izlogu knjižare, ili u simboličkom smislu sa samim diskursom koji taj predmet reprezentira. Upravo u kombinaciji tih dviju karakteristika Đukićevi radovi većinom su nevjerojatno komunikativni.
Da biste razumjeli neki identitet, primjerice, koliko god su identiteti kompleksna stvar sama po sebi, ne treba vam više od jedne ili dviju njegovih primjena da biste doživjeli sve što je za njega stvarno bitno. Primjer koji to možda najbolje ilustrira je Rendez-vous - festival Francuske u Hrvatskoj (2015/16.), u koji su svojedobno bila obučena oba vagona zagrebačke uspinjače. Dvije riječi koje zajedno znače „susret“ mjesecima su se doslovce susretale, uspinjući se i spuštajući jedna uz drugu, dajući upečatljiv oblik ideji kulturne razmjene na jednom od najfrekventnijih mjesta Zagreba. To je dizajn kao „događaj“. To je, uostalom, i identitet koji ne počiva tek na logu kojim će se okititi margine promotivnih materijala, nego na inteligentnoj intervenciji u javni prostor.
U znatno manjem mjerilu, sličan efekt ima par naslovnica za knjige Annie Ernaux u izdanju Kulturtregera i Multimedijalnog instituta - Događaj i Jedna žena (2022.) - dva u tehničkom smislu vrlo skromna izdanja, crnobijela, formatom malena, samo s tekstom i blindruckom, bez ilustracija, što je u osnovnim postavkama gotovo pa recept za nezamjetnu, introvertiranu knjigu. No jedna sasvim blaga intervencija čini je prilično uočljivom u izlozima knjižara: taj izblijeđeni centar, bjelina koja nagriza ime autorice i naslov do ruba čitljivosti odmah vam privuče pažnju, kao da iz nje raste neka mistična nelagoda koja lako nadvladava bilo kakvo šarenilo koje se nalazi oko nje.”
Zahvaljujući dizajnerskom studiju đkć i duboko promišljenoj kreativnosti u primjeni novog vizualnog identiteta, otvorenosti Sveučilišta u Splitu na iskorak u vizualnoj komunikaciji, ali i svjesnosti uprave Sveučilišta da je to dugotrajan proces koji zahtjeva kako ozbiljna financijska sredstva tako i predan rad Sveučilišta, UNIST kroči prema snažnoj vizualnoj prepoznatljivosti na velikom europskom obrazovnom tržištu.
Izvor: dizajn.hrFoto: Monika Čaržavec
