Na završnom okupljanju o Radićevu slikarstvu, njegovu umjetničkom putu i značenju figuracije govorili su Helena Trze Jakelić, voditeljica Odsjeka za kulturu, umjetnost i izdavaštvo, kustos i organizator izložbe Igor Brešan i nova pročelnica Upravnog odjela za kulturu, baštinu i turizam Grada Splita Silvana Burilović Crnov, dok se okupljenima obratio kratko i neformalno obratio i sam umjetnik.
Helena Trze Jakelić je uvodno predstavila Davorina Radića, koji je diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vasilija Jordana, a potom je djelovao u Majstorskoj radionici Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Njegov se umjetnički put razvijao unutar snažne slikarske tradicije, kojoj ostaje vjeran i danas.
- Veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti vas u ime Grada Splita i biti večaras s vama. Za Grad Split kultura i umjetnost nisu samo dio naše baštine nego važan identiteta grada i njegova suvremenog života. Grad se ne gradi samo infrastrukturom i prostorima, nego i idejama, kreativnošću i sadržajima koji oblikuju način na koji živimo, razmišljamo i doživljavamo prostor koji nam je darovan. Zato su nam izložbe poput ove izuzetno važne, jer umjetnost približavaju građanima - istaknula je Burilović Crnov.
Izražajan kolorit
Kako je u tekstu kataloga istaknuo kustos Igor Brešan, Radićevo je likovno istraživanje od početka bilo povezano s velikim slikarskim imenima koja su ga oblikovala i nadahnjivala, od Vincenta van Gogha do Vlahe Bukovca i Celestina Medovića. U njegovu se slikarstvu pritom susreću impresionistički ugođaj, ekspresionistička snaga i izražajan kolorit.Posebno mjesto zauzimaju portreti i autoportreti u kojima Radića ne zanima samo fizička pojavnost čovjeka. U središtu je psihološko stanje, osobnost i ono što se nalazi iza vidljivog.
Izložba u Sveučilišnoj galeriji predstavila je dva markantna ciklusa radova, radno naslovljena "Mitovi“ i "Interijeri“. U ciklusu "Mitovi“ priča o Dionisu postaje neiscrpan likovni poticaj, dok "Interijeri“ donose intimne, svakodnevne prizore i male trenutke bivanja u vlastitom prostoru.
Upravo se u tim različitim motivskim polazištima prepoznaje Radićeva ustrajnost u figuraciji i vjera u snagu slike. Njegova slika nije tek pokušaj prikaza stvarnosti, nego prostor u kojem se susreću ljepota, imaginacija, emocija i osobno iskustvo.
Brešan u predgovoru kataloga Radića opisuje kao zanimljivu likovnu pojavnost upravo zbog njegova čvrstog uvjerenja u čestitost slikarskog poslanja. U vremenu u kojem se umjetnički izraz sve češće oslanja na nove tehnologije i različite eksperimentalne forme, Radić ostaje uz ono temeljno: boju, štafelaj i kist, vjerujući da slikarstvo još uvijek ima što reći.
Sinoćnje zatvaranje izložbe tako nije bilo samo završetak još jednog izložbenog ciklusa, nego i svojevrsna potvrda da tradicionalni slikarski medij i dalje može okupiti publiku, otvoriti prostor za razgovor i potaknuti promišljanje o tome što slika znači danas.
Okupljeni posjetitelji imali su priliku još jednom razgledati Radićeve radove te u razgovoru s umjetnikom i sudionicima izložbe zaokružiti priču o monografskom predstavljanju njegova stvaralaštva u Sveučilišnoj galeriji.
Foto: Duje Klarić/Cropix
