Izložba "Žena pejzaž"

U Sveučilišnoj  galeriji u sklopu Festivala održivosti bogat kulturni program.

Program započinje u 19 sati otvaranjem izložbe ŽENA - PEJZAŽ akademske umjetnice  Rije Trdin. Program se nastavlja koncertima Tamburaškog kvarteta Bastion i Splitskog mandolinskog kvarteta.

O izložbi Žena - Pejzaž autorice Rije Trdin

Autor predgovora izložbe Vladimir Rismondo koji prati autoricu već desetak godina zapisao je: O sliko-crtežima Rije Trdin dosad sam pisao u nekoliko navrata te svaki put, čini mi se, došao blizu praga smisla njihovog postojanja. Također, čini mi se kako taj prag niti jednom nisam prešao jer mi je bilo nemoguće odrediti odakle, zapravo, dolazi Rijino opsesivno iscrtavanje ljudskih tijela, shvatiti gdje izvire njezina fascinacija licima, udovima i torzima, odnosno izmučenim i kao artificijelno sastavljenim prikazama koje se, više ili manje, ističu u kolopletu apstraktnih, ponekad kolažiranih i nepravilnih pačetvorinastih polja na papiru. Lista mojih  pokušaja da sve to razumijem sada je već povelika, pa sam se tako - tek prisjećanja radi - u nekom ranijem tekstu spomenuo francuskog romantika Theodorea Gericaulta. Taj je u pariškoj mrtvačnici 1818. godine crtao udove mrtvaca ne bi li ih iskoristio za svoju glasovitu sliku «Splav Meduze». Zanimljivo je da je Gericault u jednom trenutku od iskasapljenih dijelova raznih tijela počeo sasvim slobodno slagati mrtve prirode (što je crtežima i ovjekovječio) jer ga je očito - daleko prije nastanka apstrakcije ili nadrealističkog slikarstva - zanimalo u kojem trenutku se u tim makabričnim nakupinama ljudskih ostataka počinje pojavljivati znak za čovjeka, odnosno na koji način oni sami grade prostor slike. Tu sam vidio neku daleku poveznicu s Rijinim nesumnjivo fantazmagoričnim, a istovremeno apstraktnim shvaćanjem slike te se zapitao «radi li se o fantomima, rastavljenim lutkama, ikonama, ili su to tek mrtvaci izvađeni iz spremišta Rijine imaginacije da bi (slično onim Gericaultovim nesretnicima) poslužili kao povod za crtež?».

Tko zna zašto, u citiranom sam zapažanju tada spomenuo dvije imenice: «lutku» i «ikonu». Prvi sam termin vjerojatno izvukao iz činjenice da Ria Trdin na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu predaje kolegije vezane uz izradu lutaka, pa sam njezine nacrtane likove (s ponešto autosugestivnosti) i sam doživljavao kao lutke. Nisu te nacrtane lutke, mislio sam, namijenjene djeci, možda ni odraslima, a i doimaju se odbačene iz predstava koje su im davale identitet, te su tako, lišene vlastitih sjećanja i pripadajućih naracija, prebačene u dvodimenzionalni medij napola apstraktne slike. Drugo zapažanje, ono o ikonama, našao sam u sasvim specifičnom osjećaju kako me te brižno nacrtane Rijine spodobe podsjećaju na  degradirane svetačke likove koji su skinuti s kakvog bizantskog ikonostasa, prebačeni u zasebne formate slika da tamo čame kao usamljene prikaze kojima su osim nimbusa nad glavama oduzeti i ostali ikonografski atributi svetosti, što su ih držali u usahlim rukama. Ti su Rijini pseudo-svetci, a mnogo češće svetice, lišeni, dakle, svega čime bi ih ikonopisačka tradicija darivala, osim onog najvažnijeg. To najvažnije na grčkom se jeziku naziva «harmolipi», označavajući paradoks «vedre tuge» ili ambivalentnost osobnih čuvstava koje su iskazivali svetački likovi u ikonama; s jedne su strane bili opterećeni vlastitom patnjom i ozbiljnošću, a s druge gotovo djetinjom vedrinom uvjerenja o božjoj milosti. Neobično slično doimaju se i Rijini likovi, na pogled satrani tko zna kojom vrstom osobne trpnje, ali u isti mah sretno spokojni, te, što će se na kraju ovog teksta ispostaviti važnim, sasvim nezainteresirani za uspostavljanje dijaloga s promatračem.(...)

Ria Trdin rođena je u Našicama 1972. godine. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna završila je u Zagrebu 1990. Od 1998. - 2004. radi u Restauratorskom zavodu u Osijeku. Na odsjeku slikarstva Umjetničke akademije u Osijeku diplomirala je 2008. Doktorirala je 2013. godine na VŠMU, Bratislava, Slovačka, na odsjeku lutkarske tehnologije pod mentorstvom prof. Hanne Cigánové. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje predaje kolegije vezane za lutkarsku tehnologiju i scenografiju. Kao autorica scenografskih i lutkarskih rješenja surađuje s brojnim kazalištima u kojima je realizirala četrdesetak projekata. Osim scenografijom i restauracijom, bavi se slikarstvom i kiparstvom. Izlagala je na mnogim skupnim izložbama te ostvarila nekoliko samostalnih izložaba slika. Autorica je biste Stjepana Grubera postavljene ispred muzeja u Županji. Članica je HDLU-a Osijek.



KONCERT

TAMBURAŠKI KVARTET BASTION
Članovi:
Domagoj Rodić, bisernica
Luka Juriša, A brač
Martin Marijanović, E brač
Darko Čuvidić, čelo
 

PROGRAM: 30 minuta
 
    L. Sorkočević: Simfonija br. 3.
Allegro
Andante
Presto
 
    W. A. Mozart - Divertimento KV 136
Allegro
Andante
Presto
 
    Johhan i Josef Strauss: Pizzicato polka, op.234
 
OLIVER MEDLEY
Z. Runjić: Nocturno
A. Radulović: Što to bješe ljubav
B. Antonacci: Trag u beskraju
 
 
SPLITSKI MANDOLINSKI KVARTET

Članovi: 
Ivana Kenk Kalebić 1. mandolina
Sandra Kovačević 2. mandolina
Dea Škorić Ferrari mandola
Stela Ivanišević Curić mandolončelo
 
Program:
V. Sunko: Oj Vrliko za 2 mandole
Ivana Kenk Kalebić
Stela Ivanišević Curić
 
V. Sunko: Varijacije na temu Plovi barka
 
V. Sunko: Passage