Izložba Zorana Durbića "Iza otiska" privukla splitsku publiku

Izložba "Iza otiska" akademskog slikara i konzervatora-restauratora Zorana Durbića, autora čiji rad obilježava iznimno poznavanje grafičkog medija i rijetka predanost tradicijskim tehnologijama, svečano je otvorena u srijedu 10. prosinca u Sveučilišnoj galeriji.
Zoran Durbić rođen je 1958. godine u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti, u klasi profesora Đure Sedera, završava 1986. godine i tada počinje njegov umjetnički put. Osim slikarstva, dugo godina bavio se restauracijom i konzervacijom, radio je i u muzeju gdje je predavao štafelajno slikarstvo. Poznato je  ime na hrvatskoj, ali i međunarodnoj sceni. Tijekom više od četrdeset godina aktivnog rada stvara bogat opus - od slikarstva i crteža do grafike i skulpture, istražujući različite medije i materijale. Iza sebe ima brojne izložbe, a posljednja je bila na bijenalu grafike u Tajlandu 2024. godine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja - uvodno je autora predstavila moderatorica i voditeljica Sveučilišne galerije Helena Trze Jakelić, dok je o izložbi  govorila kustosica Ana Ćukušić.

Ćukušić je istaknula kako su Durbićeve grafike napravljene u tehnici visokog tiska i uglavnom su to linorezi, a ima i drvoreza. Riječ je o grafikama koje su nastavile u rasponu, od osamdesetih godina do danas.

Kada govorimo o Zoranu Durbiću, govorimo o jednom umjetniku koji je jako posvećen i predan svom radu, jako minuciozan, vrlo fokusiran na ono što radi, beskompromisan, a te su kvalitete u današnje vrijeme često zanemarene. Negdje se potisnu, ne cijenimo ih toliko koliko bismo možda trebali. To je za mlade umjetnike poruka i možda inspiracija. Njegova posvećenost, najbolje se očituje u činjenici, odnosno u procesu njegova rada jer ove grafike nastaju s nekoliko matrica. Dakle, višebojne grafike, svaka boja ima svoju matricu, to znači da neki od tih radova imaju po 25 i više boja. Svaka nijansa ima svoju matricu, nisu dobivene miješanjem boja, ne preklapaju se. To znači zahtjevan rad - kazala je Ćukušić.

S druge strane, likovna kritika, kustosi i povjesničari umjetnosti za Durbićeve radove su pisali kako su  na granici figuracije i apstrakcije, vrlo često su pod utjecajem Đure Sedera, koji mu je bio i mentor. 

Radovi koji se nalaze u ove dvije prostorije su figurativni, uglavnom su vidljive ljudske figure, vrlo često ženski akt koji ipak nije erotiziran već više svjedoči nekoj preobrazbi, rađanju, rastu, razvoju i sl. Ili su to ljudske figure koje imaju predimenzioniran određeni dio tijela, posebice ruke koje izgledaju poput krila... Apstraktni radovi se nalaze u zadnjoj prostoriji, tako smo ih koncipirali i oni ili veličaju linearnost ili naglašavaju obojene plohe, dakle boju kao takvu - pojasnila je Ćukušić.

O izložbi prigodnu je riječ je kazao i sam autor prije svega zahvalivši voditeljici Galerije Heleni Trze Jakelić na organizaciji izložbe, kustosici Ćukušić, kao i svojoj supruzi kojoj nije bilo lako jer je proces nastajanja ovih radova zapravo jedan iznimno težak rad koji  se na prvi pogled ne vidi.
Budući da sam ja prvenstveno slikar koji jako voli grafiku, zapravo su to moje slike ili crteži koje su onda izvedene u tehnici grafike. Jedna slika u slikarstvu se može vrlo slično napraviti kistom na papiru, na dasci, na platnu, na metalu i vrlo slično će izgledati. Međutim u grafici, kakva je matrica određuje karakter slike. Slike koje radim ne bi bilo moguće izvesti u nekoj drugoj matrici, znači isključivo visoki tisak - linorez ili drvorez omogućuju da ja svoje radove izvedem kao da su slike. S bakropisom, akvatintom, bakrorezom ne bi dobio ovaj efekt, već potpuno drugačiji. Uvijek iza određene grafike, iza njenog otiska stoji matrica  - kazao je Durbić ne skrivajući zadovoljstvo i ponos na svoj grafički opus, u kojeg je uložio izniman trud i rad.

Da je grafika zanimljiv likovni mediji najbolje pokazuje činjenica da je već prvog dana izložba Zorana Durbića privukla veliki broj posjetitelja u Sveučilišnu galerijiu.