Otkrivanje čitateljskih zajednica
Prije otprilike deset godina na poklon sam dobila člansku iskaznicu gradske knjižnice i
otada svako ljeto upravo tamo posuđujem knjige. Čitanje je postalo moj najbolji način za
skratiti duge ljetne dane, a tijekom odrastanja javljala mi se sve veća želja da nekome pričam
o pročitanom djelu ili pitam za savjet o tome što bi sljedeće mogla pročitati. Kako nisam bila
u većoj mjeri okružena ljudima koji čitaju, ubrzo sam otkrila BookTubere i Bookstagramere.
Odnosno one ljude koji čitaju, a potom recenzije pročitanih knjiga objavljuju u obliku videa
na YouTubeu ili objava na Instagramu.
Pojavi takvih profila prethodili su čitateljski klubovi
(poznatiji u Americi kao ´book clubs´) što označuje zajednicu ljudi od pet do dvadeset pet
članova i jednog voditelja (onaj koji vodi raspravu) koji se sastaju u određeno vrijeme i na
određenom mjestu (obično jednom mjesečno u knjižnici, učionici, kafiću, stambenom
prostoru...) kako bi recenzirali / analizirali određeno književno djelo. Spontano se javlja
pitanje jesu li upravo BookTuberi i Bookstagrameri zamijenili nekadašnje čitateljske klubove
poznatije kao ´book clubs´. O ovome, ali i o tome kakav je životni stil BookTubera /
Bookstagramera porazgovarat ću s Lucijom Vujnović koja se krije iza Instagram profila
@pagesoflucy. No prije toga, otkrit ću neke povijesne činjenice o prvim čitateljskim
klubovima u svijetu i Hrvatskoj.
Čitateljski klubovi od Platona do Oprah
Neki izvori dokazuju kako su se prvi oblici čitateljskih klubova osnovali u okviru
Platonove Akademije 357 g. pr. Kr. Ipak, prva modernija verzija spominje se u 17. stoljeću,
točnije 1634. g., kada je Anne Hutchinson osnovala svoj čitateljski klub na brodu koji je
plovio prema Massachusetts Bay koloniji. Iako je spomenuti klub ubrzo bio prisiljen prestati s
radom, to je bio samo početak modernijih čitateljskih klubova u kojima većinu članova čine
žene. Otprilike u isto vrijeme u Francuskoj su postajali sve popularniji čitateljski klubovi koji
su se organizirali u čitaonicama, salonima i dvoranama, a najbrojniji članovi bile su upravo
žene iz dobrostojećih obitelji. Što se tiče čitateljskih klubova u Hrvatskoj, prije pojave
čitaonica i ilirskog preporoda, oni su postojali pod talijanskim i njemačkim nazivima poput
Casino di Letteratura i Leseverein.
Od sredine 19. stoljeća osnivaju se čitateljska društva i
narodne čitaonice, a jedno od njih je „Ilirsko čitanja društvo“ osnovano 1838. u Karlovcu.
Kroz 19. st. u svijetu su se posebno istaknuli klubovi književnika, npr. salon Stephanea
Mallarméa u kojem su se okupljali visoko obrazovani ljudi, spisatelji i intelektualci. Tek od
20. stoljeća javlja se jasna razlika između spisateljskih i čitateljskih klubova, odnosno članovi
čitateljskog kluba nisu autori već isključivo čitaoci.
Od tada pa do današnjih dana, kada
otprilike 5 milijuna Amerikanaca sudjeluje u čitateljskim klubovima, mnogi su ljubitelji
književnosti, ali i sami autori, osnovali vlastite verzije čitateljskih klubova. Neki od osnivača
su: Benjamin Franklin, James Joyce, Scott Fitzgerald, Virginia Woolf…. Posebnu popularnost
čitateljskim klubovima u zadnjim desetljećima izazvala je Oprah Winfrey. U svom Oprah´s
Book Club - u svakih je nekoliko tjedana birala romane i pozivala gledatelje da ih čitaju i
vrednuju. Time je potaknula popularizaciju književnosti i tiskane knjige te potaknula
osnivanje većeg broja čitateljskih klubova diljem SAD - a.
Društvene mreže i književnost
Christine Riccio, poznatija kao polandbananasBOOKS na YouTubeu, postala je jedna
od prvih booktuberica. Počela je snimati videa za Youtube 2010. godine, a nekoliko godina
kasnije fokus njezinog kanala postala su videa BookTube tematike. Kaže da je jednostavno
trebala mjesto na kojem će pričati o knjigama koje je pročitala i tako je recenzije počela
stavljati na YouTube. Danas ona ima nešto više od 400 000 pratitelja i autorica je triju knjiga.
BookTube je zapravo odlična podloga za bilo koga tko želi biti pisac jer ima svoju publiku i
prije nego što objavi knjigu. Danas postoji pregršt kanala poput Christininog, a većina snima
videa sličnih sadržaja. Neki od tih su TBR videa (to be read) gdje osobe pokazuju sve knjige
koje planiraju pročitati u skorijem vremenu, recenzije knjiga, razni izazovi u kojima osobe
čitaju knjige samo određenog žanra ili u određenom roku, vlogovi u kojima se snimaju odlasci
u knjižnice po nove knjige…
Osim pozitivnih strana poput poticanja na čitanje i promoviranje
književnosti, mnogi ukazuju na to kako su spomenuti profili i kanali zapravo postanu samo
´utrka´ oko toga tko će više knjiga pročitati. Bitno je napomenuti i kako su BookTube i
Bookstagram otvorili prostor za promociju proizvoda i ostvarivanje profita. Mnogi izdavači
šalju im besplatne primjerke knjiga i tako omogućuju da se čuje za određeno djelo što dovodi
do toga da se mnoge kvalitetnije knjige zapravo i ne uspiju ‘probiti’ do publike.
Priča o @pagesoflucy - Bookstagram
Lucija Vujnović jednoga je dana poslije predavanja s prijateljicom sjedila u kafiću te
pregledavala slike u galeriji i naposljetku shvatila da ima veliku količinu ‘umjetničkih’ slika
koje bi htjela objaviti na Instagramu. Ubrzo nakon toga otvorila je zaseban profil gdje je
objavljivala spomenute fotografije, a iznenadilo ju je to kakve su objave i fotografije s
njezinog profila bile najpopularnije... „Primijetila sam da se ljudima sviđaju te slike, da ih
dijele i komentiraju. Najbolje su prolazile upravo slike knjiga, a i najbolje razgovore sam
vodila s ljudima upravo o toj temi (iako je tu bilo i fotografija s putovanja, jedrenja i općenito
- života)”. Tako je nastao njezin profil @pagesoflucy koji danas broji nešto više od 9 tisuća
pratitelja. Za njezinu ljubav prema književnosti zaslužne su majka i baka koje su joj često
čitale i poticale ju da sačuva njoj drage i vrijedne knjige.
Osim toga, bila je introvertirano
dijete pa je samim time i književnost bila njezin bijeg u neki drugi, ljepši svijet. Danas ona
takva iskustva koristi tako da pročita knjigu i njezinu recenziju objavi na Instagramu. Iako
takva vrsta influencera postaje sve popularnija u svijetu, u Hrvatskoj se od toga ne može
živjeti. Postoje manje količine novca koje se dobiju od manjih izdavača ili autora, no to nije
česta zarada. Veći izdavači pak djeluju tako da daju besplatan primjerak knjige i onda očekuju
zauzvrat njezinu recenziju ili objavu za Instagram story . Ponekad je zadan i rok u kojem se
očekuje da osoba kojoj je poklonjena knjiga tu knjigu pročita i objavi recenziju, no Lucija se
trudi ne stvarati sama sebi pritisak oko toga. Volja za čitanjem dolazi joj spontano tako da
nema problem s tim da svaki dan čita i u kratkom vremenskom roku pročita cijelu knjigu.
„Motivira me činjenica da se osjećam puno bolje i ispunjenije kad čitam pola sata nego
kada ´scrollam´ društvene mreže.” Ipak, naglašava kako bi izdavači trebali više pažnje
usmjeriti na promociju knjiga: „Mislim da bi izdavači svakako trebali imati predviđen budžet
za promociju preko društvenih mreža.
Vođenje Bookstagram profila nije tako jednostavno
koliko se možda čini. Zahtijeva puno truda, rada i malo pameti i znanja. I vremena za
izgradnju povjerenja sa svojim pratiteljima”. Kad sam ju pitala ima li ikakvog iskustva s
klasičnim čitateljskim klubovima, odgovorila mi je da nažalost nema jer vodi dinamičan život
tako da se vrijeme susreta nekako nikad ne poklopi s njezinim slobodnim vremenom. Ona
smatra kako ništa ne može zamijeniti kontakt uživo, no Bookstagram je dobra zamjena jer
daje motivaciju, omogućuje online rasprave i dijeljenje preporuka. Ipak, ima želju jednog
dana osnovati vlastiti book club - onda kada za to bude imala dovoljno vremena. Do tada,
uživa u kreiranju i razvoju svog Bookstagram profila: „Svjesna sam da su, što više raste broj
ljudi koji me prate, rastu i očekivanja. Ljudi žele što više preporuka, što više recenzija, stalno
nešto novo, nešto kreativno, pametno, domišljato. Ali, na kraju dana, čitanje je užitak, a ovaj
blog je moj hobi. Čitam kad sam za to raspoložena i kad imam volje za to. U suprotnom
čitanje nema puno smisla”.
Zašto čitati i dati priliku čitateljskim klubovima?
Istražujući ovu temu od velike su mi pomoći bili diplomski radovi koji su obradili
čitateljske klubove u Hrvatskoj. Iznenadila me činjenica koliko je mali broj takvih klubova u
našim školama i knjižnicama, a koliko su zapravo zadovoljni svi oni koji u njima sudjeluju.
Ponajprije populariziraju književnost i čitanje što pozitivno utječe na kreativnost te
komunikacijske vještine. Osim toga, čitateljski klubovi - uživo i oni online, potiču stvaranje
prijateljstva i prihvaćanje tuđih mišljenja. Iako većina preferira čitateljske klubove uživo,
Bookstagram i BookTube dobra su zamjena za njih i lakše se uklapaju u suvremeni stil života.
Omogućuju vam da budete dio čitateljske zajednice gdje god se nalazite u bilo koje doba dana
i noći. Osobno imala sam susret s malo drukčijim čitateljskim klubom za vrijeme korone, kad
nam je nastava na fakultetu bila online. To nije bio uobičajeni klub jer nismo bili dobrovoljno
učlanjeni u njega, već je on bio dio sata književnosti.
Preko Google Meet - a svaki smo petak
popodne morali izvući najdraži ili najgori citat iz zadane knjige tog tjedna i objasniti zašto
smo ga odabrali. U početku ne uspijevaš objasniti citat s više od dvije rečenice, a onda ubrzo
uhvatiš sebe kako analiziraš, kritiziraš i diskutiraš o djelu. Odjednom postaneš ona osoba koja
u strahu broji riječi dok piše esej jer ih napokon nije premalo, već previše. S lakoćom stvoriš
jedan cijeli novi svijet na papiru. U tome je posebnost čitanja i čitateljskih klubova.
