Martina Požar, nagrađivana docentica s PMF-a: Znanstvenici rade i vikendima i tijekom godišnjeg odmora

Piše: Anita Matić

Nema mnogo Splićanki kao što je Martina Požar, iznimna mlada znanstvenica iz područja fizike koja se bavi istraživanjima u području statističke fizike tekućina i računalnih simulacija složenih sustava.
Njezin znanstveni interes obuhvaća simulacije modelnih i realnih tekućih mješavina te biomakromolekula, čime doprinosi boljem razumijevanju fizikalnih svojstava tvari na mikroskopskoj razini. Obrazovanje je stekla na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje je završila preddiplomski i diplomski studij fizike, a 2018. godine doktorirala je fiziku na Sorbonne Université u Parizu i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu u sklopu dvojnog doktorata.

Od 2019. godine radi kao docentica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Za svoj znanstveni rad dobila je više nagrada, među kojima se ističe nagrada L’Oreala i UNESCO-a “Za žene u znanosti” 2018. godine. Koliko su danas mladi zainteresirani za ovo područje, kako izgleda život znanstvenika i je li se položaj žena u znanosti napokon “izlivelao” s muškarcima u toj sferi, sve nam je to odgovorila ova stručnjakinja.

Iznimno ste uspješna mlada znanstvenica, a u fokusu vašeg znanstvenog djelovanja su kompleksne tekućine. Pretpostavljamo da one kriju cijeli jedan fascinantan svijet koji je nama laicima nepoznat. Možete li nas, barem onako okvirno uvesti u njega?
- Kad o tekućinama učimo u školi, često se kaže da imaju stalan volumen i nemaju stalan oblik, odnosno da se prilagođavaju posudi u kojoj se nalaze. No ono što se ne uči je da je karakteriziranje strukture tekućina jako teško. Za razliku od krutog stanja, gdje čestice titraju oko ravnotežnih položaja, u tekućinama se mogu gibati u svim smjerovima, rotirati... a cijelo vrijeme su gusto pakirane zajedno. Primjenom eksperimentalne metode poput difrakcije X-zraka na tekućinu dobijemo graf koji je u osnovi kolektivno svojstvo uzorka, koji ponekad ne “uhvati” da postoji strukturiranje u tekućini, ili ako “uhvati” može nam samo reći kolika je veličina tog strukturiranja, ali nikakve detalje. I zato tu koristim računalne simulacije, koje su kao crtani film koji nam omogućuje da vidimo svijet tekućina iznutra. Uz pomoć simulacija, možemo vidjeti kako određene molekule međudjeluju, te kako se te različite vrste međudjelovanja kombiniraju tako da “proizvedu” određene strukture, koje imaju i svoje vrijeme trajanja.

Svi znamo da je alkohol loš, štetan za zdravlje i slično. Kada gledamo njegovu strukturu i taj nevidljivi svijet, što nam još možete reći o njemu?
- Alkoholi su meni kao fizičarki posebno zanimljiva kategorija malih organskih molekula. Oni u svojem kemijskom sastavu imaju hidroksilnu skupinu (-OH) koja međudjeluje vodikovom vezom, a ta OH skupina je povezana s repom koji se sastoji od ugljikovih skupina. To je kao da imate molekulu vode (H2O), ali ste joj uklonili jedan vodik te na njegovo mjesto stavili jednu ugljikovu skupinu - tako nastaje alkohol metanol. Molekula vode je posebna baš zato što može formirati otprilike 4 vodikove veze s drugim molekulama, stvarajući mrežu vodikovih veza. No, kad pogledamo što se događa s metanolom, njegova OH skupina može formirati samo dvije vodikove veze s drugim OH skupinama, a tromi ugljični rep potpomaže da OH skupine stvore lance. Tako da je jedna naizgled mala promjena u kemijskom sastavu dovela do jednog sasvim različitog strukturiranja u vodi i u alkoholima.

Je li svaki alkohol podjednako štetan, kako bi vi to okategorizirali? Postoje li neke količine koje su prihvatljive ili zdrave poput čaše vina? Ili je to mit?
- Kako nisam liječnica, ne mogu govoriti o štetnosti alkohola za ljude. Znam samo općepoznate činjenice, kao to da je jedini alkohol koji ljudi mogu konzumirati etanol, a da se svih ostalih trebamo čuvati. Meni su alkoholi zanimljivi u fizikalno-kemijskom smislu. Da se nadovežem na prethodno pitanje, dodatna zanimljivost kod alkohola je ta što možemo imati različite kombinacije unutar molekule. Na primjer, jednu OH skupinu koju možemo “premještati” po ugljičnom lancu, pa tako nastaju različiti izomeri (1-oktanol i 4-oktanol), koji mogu imati različito strukturiranje unutar tekućine. Također, možemo imati alkohole s više OH skupina kao što su dioli i trioli, koji uvode neka svoja pravila u strukturiranju, ali i u životu trajanja tih struktura. U pravilu, što je više OH skupina, to strukture dulje traju. Također, ako želimo pomiješati dvije tekućine, npr. vodu i alkohole, onda možemo očekivati još kompleksnije strukturiranje.

Velike molekule

Što je po tom pitanju s lijekovima, jesu li oni još kompleksnija kategorija?
- Što se tiče lijekova, uglavnom je riječ o velikim molekulama koje u sebi sadrže različite funkcionalne skupine i koje mogu imati dosta kompleksne interakcije s vodom, ali i drugim biomakromolekulama (npr. membranskim proteinima koji su kanali kroz koje te molekule prolaze). Vodikove veze, njihov broj i trajanje su se pokazali važnima kod istraživanja fizikalno-kemijskih svojstava SGLT2 inhibitora dapagliflozina i empagliflozina (lijekova koji se koriste kod dijabetesa tipa 2) u mješavini s vodom i metforminom (lijekom koji se također koristi kod dijabetesa tipa 2, često u kombinaciji s jednim od gornja dva lijeka).

A sokovima, vodom...?
- Opet, mogu samo govoriti o ovim tekućinama s fizikalno-kemijskog gledišta. Voda je fascinantna tekućina po svim parametrima, od termodinamičkih, strukturnih do dinamičkih svojstava, i još uvijek nije sasvim razjašnjena. Kad čujem “sok”, odmah pomislim na šećere, koje je notorno teško modelirati pomoću računalnih simulacija... Možda ću u nekom budućem intervjuu moći reći nešto više o tome.

U karijeri ste dobili nagradu L’Oreala, UNESCO-a, možete li nam detaljnije reći o čemu se radi?
- Nagrada L’Oreala i UNESCO-a “Za žene u znanosti” se u Hrvatskoj dodjeljuje jednom godišnje mladim znanstvenicama koje su u završnoj fazi doktorata. Odbor za dodjelu nagrada vrednuje cjelokupni doprinos kandidatkinja tijekom doktorata, od publikacija, prezentacija, projekata... Tu nagradu sam dobila 2018. godine kad sam bila na posljednjoj godini doktorata. Uvijek je prekrasno dobiti nagradu za svoj rad u znanosti, koji je najčešće rad “iza scene” i koji se baš ne vidi, a dobiti tako prestižnu nagradu na nacionalnoj razini je još ljepše.

Koliko su mladi danas zainteresirani za fiziku i što se radi po pitanju da ih se dodatno zaintrigira za znanost?
- Uvijek mi se čini da je fizika jedan od težih predmeta za predavanje u školi. Fizikalni koncepti nisu lagani za savladavanje i treba vremena da sjednu na mjesto, a učenici često dolaze s miskoncepcijama koje nije lako ispraviti. No, svi mi koji smo u fizici volimo našu znanost i naš predmet, tako da ga volimo i popularizirati. Na Odjelu za fiziku splitskog PMF-a se uvijek neumorno provode aktivnosti popularizacije fizike, od Festivala znanosti, Noći istraživača, organiziraju se posjeti po školama... U svemu tome su jako aktivni naši studenti, koji provode aktivnosti mentoriranja učenika kroz program Pripreme za maturu iz fizike te Pripreme za županijsko natjecanje. Sama činjenica da nam svake godine studij upisuje konstantan broj visoko motiviranih mladih ljudi koji se potom okrenu i popularizaciji fizike me uvijek razveseli.

Kolko se percepcija o ženama u znanosti promijenila u zadnjih desetak godina?
- Rekla bih da se situacija donekle poboljšala, jer se govori puno više o doprinosu žena u znanosti, koje u Hrvatskoj čine barem polovicu kadra zaposlenog u znanosti. No ono gdje je potrebno još više rada je dostizanje pozicija na kojima se donose odluke - čini mi se da su žene u tom segmentu često zanemarene. Mislim da je jako važno doprinositi da se čuje ženski glas u znanosti, pa me jako veseli postojanje udruge “Znanost u prolazu”, koja se bavi upravo promoviranjem žena u znanosti. To je sjajna misija u koju sam se rado uključila.

Život znanstvenice

Kako izgleda život znanstvenice, pati li zbog toga vaše privatno područje? Je li onakav kakvim ste mu se nadali?
- Rad u znanosti nije posao gdje se nakon odlaska s posla lako isključimo i posvetimo nečemu drugome. Istraživanje, pisanje publikacija i projekata je nešto što se događa i vikendima i tijekom godišnjeg odmora... Ali rekla bih da se i u mnogim drugim profesijama uči ravnoteža između poslovnog i privatnog života, pa tako i ovdje. Treba vremena da se nauči izbalansirati i jedno i drugo. No ne mogu zamisliti da se bavim ičim drugim. Rad u znanosti mi donosi veliko zadovoljstvo, jer se bavim temama koje me zanimaju i vesele, a koje su za dobrobit svih nas.

Kakvi su vaši daljnji ciljevi u karijeri?
- Svakako nastaviti dalje s vlastitim istraživanjima, prijavljivati projektne prijedloge te ostvarivati što više međunarodnih suradnji. Također mi je važno raditi sa studentima i mladim istraživačima te prenositi im svoje znanje i iskustvo, u nadi da ću potaknuti njihov interes za znanost!

Bili ste i na Sorboni i još nekim inozemnim sveučilištima. Kako biste ih komparirali s našim sveučilištima. Postoje li razlike i kakve?
- Sveučilište Sorbonne je mjesto stoljetne tradicije koje okuplja ogroman broj znanstvenika i studenata. Tamo se uvijek održava velik broj seminara, gostujućih predavanja i konferencija, tako da je puno lakše upoznati druge stručnjake iz polja uživo i umrežiti se. No, sama kvaliteta znanstvenog rada ne ovisi o mjestu gdje se radi, jer želja i kvalitetan rad u znanosti je nešto što nosimo u sebi i dokazujemo svojim publikacijama. Ako netko objavljuje kvalitetne radove u renomiranim časopisima, onda je to nešto što se primijeti na globalnoj razini i takav znanstvenik će uvijek dobiti pozive za recenzije, pozvana predavanja... Iako sam bila samo doktorski student na Sveučilištu Sorbonne, ono što mi se urezalo u sjećanje je olakšana administracija u tijeku doktorata te dostupnost sve moguće znanstvene literature. To je nešto što bi bilo dobro preuzeti!

Foto: ​Vladimir Dugandžić/Cropix