'Oprosti mi, Gospode, jer sam Dalmatinac': danas je blagdan svetog Jeronima, zaštitnika studenata

Piše Ivan Ugrin

Početak akademske godine na sveučilišnim studijima na svoj je način povezan s blagdanom svetog Jeronima koji se obilježava 30. rujna. On je bio jedan od četvorice velikih crkvenih naučitelja zapadnog kršćanstva, zajedno sa svetim Ambrozijem, Augustinom i Grgurom Velikim, a svrstava ga se i među stotinu najvažnijih osoba u povijesti čovječanstva. Jeronimova je najveća zasluga što je Bibliju preveo s izvornog hebrejskog i grčkog na latinski jezik, poznatu kao Vulgatu, koja je i danas u upotrebi, a na kojoj se gradila europska civilizacija.
Sveti Jeronim je rođen oko 345. godine u Stridonu, na području nekadašnje rimske provincije Dalmacije, no, nije poznato gdje bi to mjesto točno bilo, svakako negdje na hrvatskoj strani Jadrana. Umro je u Betlehemu, 30. rujna 420., a kosti su mu u srednjem vijeku prenesene u baziliku svete Marije Velike u Rimu.

Bio je žestoke naravi i često se upuštao u oštre polemike, pa je tako osobito poznata njegova uzrečica: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum, odnosno: Oprosti mi, Gospode, jer sam Dalmatinac. I to je zacijelo jedan od razloga što ga se smatra zaštitnikom Dalmacije, a uz to je i zaštitnik teologa, prevoditelja i studenata.
Jeronim je došao u Rim u svojoj ranoj mladosti. Tamo je kod velikih učitelja učio govorništvo i tako upoznavao latinsku kulturnu baštinu te klasični latinski jezik. Samo krštenje je primio 366. godine u nešto zrelijoj dobi. Nemiran duh, koji ga je uvelike obilježavao, odveo ga je daleko od Vječnoga grada, pa je uskoro pošao u palestinsku pustinju, gdje je živio kao pustinjak te učio hebrejski jezik i usavršavao se u grčkom. Potom odlazi u Antiohiju u Siriji gdje je 378. godine bio zaređen za svećenika.

Kandidat za papu

Papa Damaz poziva ga 382. godine natrag u Rim i imenuje svojim osobnim tajnikom te mu povjerava vrlo odgovoran i nadasve zahtjevan posao novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik. Potreba jednog takvog prijevoda bila je nadasve velika, jer većina kršćana na Zapadu sve je manje znala grčki jezik, koji je do tada bio službeni jezik u Crkvi i na kojem su bile napisane sve novozavjetne knjige, a i Stari zavjet se čitao i proučavao ne na izvornom hebrejskom jeziku, nego u grčkom prijevodu poznatom pod imenom Septuaginta. Postojalo je doduše već nekoliko prijevoda Novog zavjeta na latinski jezik, ali većina je bila nestručna ili neprikladna za uporabu. Sve svoje izvanredno znanje i volju uložio je Jeronim u taj posao.

Nakon smrti pape Damaza (384.), Jeronimova velikog mecene i zaštitnika, sam je Jeronim bio jedan od najozbiljnijih kandidata za papinsko prijestolje. No kad je izabran drugi kandidat, Siricije, Jeronimu izrazito nesklon, on napušta Rim te odlazi najprije u Antiohiju, a potom u Aleksandriju, da bi se nastanio u Betlehemu (386.), gdje će dugo godina živjeti kao pustinjak u jednoj špilji pored mjesta Isusova rođenja, te se baviti znanstvenim radom i služiti kao duhovni vođa za redovnike. Na prijevodu svih starozavjetnih knjiga s originalnog hebrejskog jezika provest će punih 15 godina!
U svoje je vrijeme imao puno oponenata koji su se protivili njegovom prijevodu, među njima i sveti Augustin. Budući da je u Bibliji nadahnutom smatrana svaka pojedina riječ, pa čak i zarez, dotadašnji su prevoditelji na latinski prevodili riječ za riječ. Jeronim je prvi uvidio da su takvi doslovni prijevodi nedostatni, jer ne uzimaju u obzir duh svakog jezika, pa je počeo prevoditi ne riječ za riječ, nego smisao za smisao. Proći će dugo godina dok takav njegov stav neće biti općenito prihvaćen u čitavoj Crkvi sve do danas.

Sveti Jeronim je autor i niza homilija i komentara na biblijske knjige, preveo je i nadopunio “Kroniku’” Euzebija iz Cezareje, a značajno mu je djelo i skup književnih biografija pod naslovom “O slavnim ljudima”. Poseban dio Jeronimova književnoga opusa čine poslanice, “Epistulae”. Od nekad većeg broja, do danas je sačuvana zbirka od 154 pisma, od kojih su njih 125 sigurno pripisana Jeronimu, a druga su ili apokrifna ili njemu upućena. Poslanice su književno svjedočanstvo o Jeronimovu životu, njegovim razmišljanjima, o vremenu i prilikama u kojima je živio te o ljudima s kojima je surađivao.
Jeronimu su posvećene mnoge arhitektonski zanimljive crkve i kapele diljem svijeta ali i Hrvatske, a svečev lik prikazali su brojni likovni umjetnici, poput Andrije Alešija, Nikole Firentinca ili Ivana Duknovića, ostvarivši djela trajne vrijednosti. I veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović izradio je Jeronimov reljef na ulazu u hrvatski papinski zavod i crkvu svetog Jeronima u Rimu. To je najpoznatija ustanova koja nosi ime ovog sveca. Po njemu se nazivaju i hrvatska provincija franjevaca konventualaca, franjevaca trećoredaca te zadarska franjevačka kustodija.

Inspiracija umjetnicima

Sveti Jeronim je i danas inspiracija mnogim umjetnicima. Tako je nedavno na inicijativu Splitsko-dalmatinske županije (koja svoj dan obilježava upravo na svečev blagdan) njegov kip, kojeg je izradio kipar Veno Jerković, postavljen u crkvi na Sionu u Jeruzalemu, kao znak povezanosti Hrvatske sa Svetom zemljom, Isusovom zemaljskom domovinom.
Sveti Jeronim sigurno je jedan od najvažnijih ljudi za hrvatsku kulturu i duhovnost. Upravo zahvaljujući njegovu ogromnom autoritetu - jer mu se pripisivao pronalazak glagoljskoga pisma, a ponekad i prijevod Biblije na “njegov” to jest hrvatski materinski jezik - stoljećima se hrvatski jezik uspijevao očuvati kao liturgijski jezik, što je prava rijetkost u okvirima Katoličke crkve. U više je glagoljskih brevijara uključen - kao što je to ustanovila Vesna Stipčević Badurina - “Officium” Svetog Jeronima, a i u nekim Misalima nalazi se Misa za njegov blagdan.

Evo zbog čega je Jeronim zaštitnik studenata: simbol je posvećenosti učenju i istraživanju, pokazao je važnost temeljitog pristupa znanju, kombinirao je vjeru s visokim intelektualnim standardima i bio neumoran u traženju istine kroz proučavanje. I činjenica da se u umjetnosti često prikazuje u svojoj studijskoj sobi okružen knjigama, simbolizira Jeronimovu posvećenost učenju. Njegov blagdan se slavi 30. rujna stoga mnoge sveučilišne kapele i studentski domovi nose ime svetog Jeronima zbog te povezanosti s obrazovanjem i učenjem.
Po svetom se Jeronimu naziva i splitska zračna luka u Resniku, a postoji i odluka splitskog Gradskog vijeća da se velikom Dalmatincu na trgu ispred Sveučilišne knjižnice podigne spomenik. Osim toga, Katolički bogoslovni fakultet kao sastavni dio Sveučilišta u Splitu, prije nekoliko godina osnovao je “Hieronymanium”, istraživački centar za proučavanje života i djela svetog Jeronima. Tko zna, možda se zahvaljujući tom centru, jednog dana uspije točno locirati i lokaciju Stridona, Jeronimova rodnog mjesta.

Foto: Tom Dubravec/Cropix