U ponedjeljak, 24. ožujka u Sveučilišnoj galeriji, dinamičnom prostoru koji sve snažnije oblikuje splitsku kulturnu scenu, svečano je otvorena izložba "Arheologija".
U plesnoj igri svjetla, teksture i oblika, gdje se prošlost i sadašnjost pretapaju u zagonetne slojeve boje, nastajale su slike Mitra Matića. Njegova "Arheologija" nije samo traganje za oblicima, već i introspektivno putovanje kroz slojevitost medija, prostora i vremena.
- Inspiraciju za ciklus „Arheologija“ pronašao sam u vlastitom načinu slikanja. Od samih početaka svog bavljenja slikarstvom prepoznajem arheološku namjeru, pristup slici kao procesu otkrivanja, kopanja kroz slojeve koji se nalaze ispod površine. U ovom razdoblju ta ideja postala je još izraženija kroz upotrebu voska, materijala koji omogućuje takav pristup. Motive sam prilagodio tom načinu rada, pa sam se usmjerio na arheološke lokalitete Kvarnera, Gorskog kotara, Velebitskog podgorja i nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. Zajedničko im je to što su to prostori s nekadašnjom funkcijom koju danas više ne razumijemo u potpunosti, već kroz arheologiju pokušavamo dokučiti njihovo izvorno značenje - kazao je Mitar Matić.
Izložba ovog istaknutog slikara novije generacije donosi recentne radove izvedene tehnikom enkaustike, drevne metode u kojoj se pigment veže s voskom, omogućavajući stvaranje bogatih tekstura i suptilnih prijelaza svjetla i sjene. Ispreplićući osjetilno i intuitivno, Matićeve slike postaju gotovo opipljive, prizori u kojima se oblici tope, nestaju i ponovno izranjaju iz tamnog i svjetlosnog ritma površine.
- Enkaustiku sam odabrao kao tehniku jer omogućuje rad u slojevima. Vosak se vrlo brzo suši, pa se u kratkom vremenu može stvoriti više slojeva. Čim se ohladi, sloj je suh, što omogućuje izgradnju debljih površina u samo nekoliko sati, ako je to cilj. Ova tehnika savršeno odgovara mojoj umjetničkoj namjeri u tom trenutku - rekao je autor Matić.
Poseban doprinos događanju dao je i video Gorana Škofića, koji je dokumentirao sam proces nastanka slika, nudeći publici uvid u slojeviti svijet Matićeve umjetnosti, a izložbu je predstavila kustosica Sabrina Žigo kazavši kako su u kratkom vremenskom razmaku slike predstavljene u dva divergentna interijera: Muzeju grada Rijeke, obnovljenoj baroknoj palači nekadašnje šećerane, te potom u Sveučilišnoj galeriji u Splitu potvrđujući Matićevo dosljedno podržavanje slikarstva kao likovnog medija:
- Noćne fotografije divljih životinja snimljenih senzornim kamerama posredovale su originalnu ideju ranijeg ciklusa enkaustika i njeno procesualno transponiranje u likovni jezik. Animalistički motivi proizašli iz reakcija na iznenadni bljesak objektiva u tami noći ujedno su stvarna i metaforička vizualizacija stanja i osjećaja straha, ugroženosti, neizvjesnosti, nemoći i odsustva kontrole. Njihova semantička cjelovitog korespondira s disparatnim sadržajem napuštenih nekropola. Interpretacija se pritom podjednako argumentirano može oslanjati na aparat postmodernističke dekonstrukcije, koliko i na ustanovljavanje individualnih nastojanja i prosedea samog umjetnika, a odgovore je ponajbolje tražiti u Matićevu stvaralaštvu neopterećenu nomenklaturama. Enkaustikama iznova potvrđuje istraživački imperativ više od dva protekla desetljeća demantirajući teorijsko-kritički proglašenu „smrt slikarstva“.
Vjeran svom prepoznatljivom izrazu, Mitar Matić u ovoj seriji radova istražuje granice percepcije slikarstva. Njegovi oblici su reducirani, dok struktura slike postaje polje taktilnog iskustva. Eksperimentirajući s medijem, umjetnik ne samo da oživljava tradiciju enkaustike,
već je i smješta u suvremeni kontekst, povezujući prošlost i sadašnjost u vizualnoj meditaciji o prolaznosti i trajnosti.
- Moje slikarstvo je sadašnja činjenica - nešto čime se bavim u ovom trenutku. No, moja umjetnička namjera korespondira s činjenicama iz prošlosti, s onima koje postoje već dugo vremena. Način na koji radim također odražava taj odnos: slojevi slike nastaju i mijenjaju se, baš kao što se kroz vrijeme mijenjaju i arheološki nalazi: propadaju, transformiraju se i otkrivaju nove dimenzije. U toj paraleli vidim spoj suvremenog slikarstva i arheologije, discipline koja obuhvaća dugi vremenski period - ustvrdio je autor izložbe.
Prof. dr. sc. Nikša Jajac, prorektor za infrastrukturu, istaknuo je svoje oduševljenje umjetnikovim istraživačkim pristupom i inovativnim korištenjem starih tehnika te građevinskih alata, poput bušilice, kao i sitotiskarskih alata na nesvakidašnji način:
- Baš kao što znanstvenici razvijaju nove metode za svoja istraživanja, tako i vi, kroz eksperimentiranje, pomičete granice umjetnosti. Svaka vam čast na tome! Posebno mi je zadovoljstvo što vas možemo ugostiti upravo ovdje, jer ste nekada bili naš student. Na simboličan način zaokružili ste svoj put - od studenta kojem smo mi prenijeli znanje do umjetnika koji nam sada donosi svoja vrhunska djela.
Također, posebnu zahvalu prorektor Jajac uputio je i Heleni Trze Jakelić, voditeljici Sveučilišne galerije, koja s velikom predanošću oblikuje programski sadržaj iste i uvijek iznova oduševljava publiku.
Dašak glamura i posebne čarolije utkao je mladi glazbenik, student Umjetničke akademije Antonio Dragojević čije su melodije s klavira lebdjele među izloženim djelima. Dok su posjetitelji razgledavali radove, glazba je stvarala atmosferu koja je Sveučilišnu galeriju učinila ne samo izložbenim prostorom, već mjestom susreta umjetnosti u njenim najrazličitijim oblicima.
Izložba je nastala u suradnji s Muzejom grada Rijeke, a može se pogledati do 7. travnja 2025. godine.
