Prof. Ivan Pavić: Kvalitetna promocija dovodi strane studente

Piše Ivan Pavić

Između niza komentara i pitanja na moje tekstove o internacionalizaciji studija objavljene u prethodnim brojevima Universitasa posebno mi je zanimljiv bio komentar, odnosno pitanje jednog čitatelja koji je istaknuo kako njegov fakultet ima kvalitetan studij na engleskom jeziku, usklađen s europskim standardima, ali, eto, već nekoliko godina ne uspijevaju privući interes ni jednog jedinog stranog studenta. Odmah potom uslijedilo je ključno pitanje: je li se nešto propustilo učiniti, odnosno što je potrebno napraviti da bi se privuklo strane studente?
Nije bio potreban osobito dugi razgovor da bi se ustanovilo gdje leži problem. Vrlo brzo se pokazalo da je njihova promocija bila skromna, gotovo nepostojeća. Svela se na jednostavnu objavu na fakultetskim mrežnim stranicama u kojoj je navedeno da studij postoji i da se izvodi na engleskom jeziku. Kao da se pretpostavljalo da će informacija sama od sebe pronaći svoj put do stranih studenata, i to u moru tisuća sličnih ponuda širom Europe.
Istodobno, njihova konkurencija provodila je mnogo ozbiljnije i sustavnije promotivne aktivnosti, od profesionalno izrađenih kampanja na društvenim mrežama do suradnji s međunarodnim obrazovnim portalima i agencijama. Ukratko, korišten je mnogo širi i učinkovitiji repertoar kanala i metoda promocije od pukog oslanjanja na vlastite mrežne stranice.

Promocija preko mreža

Koji kanali i metode dolaze u obzir ako se želi privući strane studente? Repertoar je zaista golem. U prvom redu treba ozbiljno iskoristiti mogućnosti koje pružaju internetske platforme i društvene mreže kao što su Facebook, Instagram, TikTok, LinkedIn i YouTube. Danas je većina komunikacije i pretraživanja obrazovnih mogućnosti preseljena upravo na te kanale, odnosno mreže na kojima su prisutni i često ih posjećuje mladost, a time i potencijalni studenti.
Poruke koje se plasiraju moraju biti privlačne, informativne i vizualno upečatljive. Fotografije i kratki videozapisi kampusa, predavanja, studentskog života i grada u kojem se studira mogu imati iznimno snažan učinak. Taj posao, ako je ikako moguće, treba povjeriti profesionalcima, a sadržajno obogatiti pričom bivših i sadašnjih studenata. Njihova autentična svjedočanstva o iskustvu studiranja često vrijede više od bilo kakve službene promotivne fraze. U digitalnom svijetu povjerenje se sve češće gradi upravo kroz preporuke vršnjaka, a ne kroz formalne objave fakulteta.

Usmena predaja

Osobna iskustva i poruke sadašnjih i bivših studenata mogu biti snažan čimbenik privlačenja stranih studenata. Dobar primjer takvog djelovanja je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu koji već niz godina privlači dovoljan broj stranih studenata gotovo isključivo na temelju priče koja dolazi od njihovih bivših i sadašnjih studenta. Slučajno sam bio u prilici čuti mišljenje roditelja jednog stranog studenta koji je kazao da njegov sin studira kvalitetnije na splitskom Medicinskom fakultetu nego što je on na svojem u jednoj zapadnoeuropskoj zemlji iz koje dolazi. Složit ćete se da takve izjave mogu uistinu snažno djelovati na potencijalne studente.
Osim slučajnim prijenosom, lijepe vijesti o nekom studiju mogu još uspješnije prenijeti bivši i sadašnji studenti koji se organizirano angažiraju i kao svojevrsni ambasadori studija. Putem vlastitih društvenih mreža, ali i sudjelovanjem na promotivnim događajima, mogu neposredno, odnosno uživo prenijeti ono što je teško prikazati kroz službene materijale. Njihova priča može obuhvatiti atmosferu, međuljudske odnose, izazove i prednosti studiranja u Hrvatskoj. Mnogi fakulteti u inozemstvu sustavno razvijaju takve ambasadorske programe i pritom postižu vrlo dobre rezultate. Ambasadorima, naravno, da bi ih se privuklo i zadržalo u takvoj ulozi, treba zauzvrat nešto i dati, poput simboličnih nagrada, certifikata ili uključivanja u programe dodatnih edukacija koje provodi odnosni fakultet.

Usluge agencija

U novije vrijeme visoka učilišta sve se više okreću specijaliziranim agencijama i agentima koji se profesionalno bave regrutiranjem stranih studenta. Prema iskustvima visokih učilišta s razvijenijih tržišta, često se vrlo učinkovitim pokazuje njihov angažman. Ti posrednici raspolažu bazama kontakata, poznaju lokalne obrazovne sustave i imaju pristup školama, sajmovima i kanalima oglašavanja koji su prosječnom fakultetu teško dostupni.
Svojedobno sam, tada u funkciji rektora Sveučilišta u Splitu, razgovarao s nekoliko takvih agencija i agenata iz Afrike i Azije. U svojem predstavljanju posebno su impresionirali podacima o broju studenta koje su upućivali na mađarska sveučilišta.
Premda njihove usluge najčešće nisu jeftine, učinak može višestruko nadoknaditi ulaganje, posebice ako se želi steći vidljivost u konkurentnim regijama poput Azije, Afrike ili Bliskog istoka. U mnogim državama upravo su takve agencije glavni kanal kroz koji studenti uopće saznaju za mogućnost međunarodnog studiranja.
Medijske kampanje također mogu igrati važnu ulogu. Objavljivanje blogova, stručnih članaka ili intervjua u relevantnim medijima kao što su obrazovni portali, međunarodni magazini ili specijalizirani newsletteri, može značajno povećati vidljivost studijskih programa. Dobro pripremljeni članci na engleskom jeziku, usmjereni prema stranim čitateljima, mogu informirati i privući buduće strane studente.
Upravo prije nekoliko dana se u kontekstu ove rasprave spominjalo kako jedan poznati europski avioprijevoznik nudi mogućnost da u svojoj brošuri, koja se inače dostavlja svakom njihovom putniku, reklamira studijsku ponudu. S obzirom da je u pitanju niskotarifni prijevoznik čije usluge najčešće koriste mlađe osobe, to je po mojem mišljenju izvrsna prilika da se za relativno mali iznos novca dođe do širokog kruga potencijalnih studenta.

Sajmovi obrazovanja

Sajmovi obrazovanja, premda se u ovom internetskom vremenu čine staromodnima, prema mojem mišljenju neprocjenjiva su prilika za izravni kontakt s potencijalnim studentima. Na takvim događanjima moguće je ne samo predstaviti programe i podijeliti promidžbeni materijal, nego i odgovarati na konkretna pitanja o studiju, stipendijama, smještaju, troškovima života, mogućnostima rada preko student servisa i zapošljavanja te prirodnim i kulturnim specifičnostima Hrvatske. Osobni kontakt često čini veliku razliku, jer studenti žele vidjeti i čuti stvarne ljude, a ne samo čitati informacije na ekranu.
Sudjelovanje na sajmovima može se dodatno unaprijediti organiziranjem kratkih prezentacija, radionica ili susreta sa sadašnjim i bivšim studentima koji bi im svjedočili o svojim iskustvima. Time se stvara osjećaj povjerenja i pristupačnosti. Dolazak u neku stranu zemlju uz sebe obično vezuje određene strahove, jer se obično ne poznaje sve što se vezuje uz život u takvoj sredini. Stoga je važno izgraditi infrastrukturu uz pomoć koje će strani student saznati i upoznavati se sa svime što je ključno za njegov život i studij. To podrazumijeva da ima na raspolaganju ažurne i kvalitetne mrežne stranice na engleskom jeziku, jasne informacije o upisnim procedurama, sustav pravovremene podrške međunarodnim kandidatima, dobro organiziran međunarodni ured i sveobuhvatni vodiči za život u Hrvatskoj. Mnogim je studentima presudno upravo to da se osjećaju dobrodošlo i da imaju pouzdane informacije prije donošenja odluke.
Sve navedeno pokazuje da privlačenje stranih studenata nije rezultat jednoga poteza ili jedne objave, nego kontinuiranog, promišljenog i višekanalnog pristupa. Hrvatska visoka učilišta imaju kvalitetu koju mogu ponuditi, ali da bi ta kvaliteta postala vidljiva na globalnom tržištu, potrebno je uložiti trud, vrijeme i sredstva u promociju.
U eri globalne mobilnosti studenti biraju ne samo program, nego i iskustvo, sigurnost, kulturu i podršku. Što jasnije, otvorenije i sustavnije hrvatska visoka učilišta pokažu sve ono što mogu ponuditi, to će biti privlačnija međunarodnim kandidatima, ne samo jednokratno, nego dugoročno. Čini se da je već spominjani splitski Medicinski fakultet o svemu tomu itekako vodio računa, jer godinama s lakoćom popunjava upisnu kvotu za strane studente i ostvaruje i druge značajne koristi.

Foto: Nikola Brboleža, Ivo Ravlić/ Cropix