Piše Diana Barbarić
U Cochraneovoj knjižnici nedavno je objavljen sustavni pregled "Rani kontakt koža na kožu između rodilja i zdrave novorođene djece" u čijoj je izradi sudjelovala direktorica Hrvatskoga Cochranea, izv. prof. dr. sc. Irena Zakarija-Grković sa splitskog Medicinskog fakulteta.
Profesorica Zakarija-Grković se sa suprugom, dr. Ivicom Grkovićem, i troje djece, vratila iz Australije 2004. godine, na poticaj profesora Matka Marušića. U Australiji je radila kao specijalistica obiteljske medicine te stekla diplomu iz porodništva i ginekologije, te skrbila o trudnicama i ženama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Tamo je postala i međunarodno certificirana konzultantica za dojenje.
Po dolasku u Splitu, zaposlila se na Medicinskom fakultetu i upisala doktorski studij, a tema doktorata je bila utjecaj edukacije o dojenju na stavove i znanje zdravstvenih djelatnika te na praksu dojenja u rodilištu. Ubrzo je, kaže, shvatila da postoji velika potreba za edukacijom zdravstvenih djelatnika o dojenju pa je 2007. godine, uz podršku matične ustanove, naročito tadašnje pročelnice Katedre za obiteljsku medicinu, prof. Mirjane Rumboldt, pokrenula 80-satni tečaj o dojenju.
Zahvaljujući velikom timu izvrsnih suradnika, i kontinuiranom zanimanju za tečaj iz cijele regije, ove godine biti će održan po 15. put. Osim redovne nastave iz obiteljske medicine i kliničkih vještina, na Medicinskom fakultetu vodi i izborni predmet 'Medicina dojenja' i bavi se znanstveno-istraživačkim radom, koji joj je, navodi prava strast.
Kako je došlo do vašeg sudjelovanja u izradi sustavnog pregleda o ranom kontaktu koža na kožu?
Ubrzo nakon što sam doktorirala 2012. g., ponuđeno mi je mjesto voditeljice Hrvatskog Cochranea i tako sam se uključila u rad ove svjetske organizacije koja se bavi izradom sustavnih pregleda. To su znanstveni članci koji obuhvaćaju, kritički analiziraju i sažimaju sve znanstvene dokaze iz određene teme, i to prema strogo definiranoj metodologiji, pa se smatraju najvišom razinom dokaza u medicini. Svi Cochraneovi sustavni pregledi se trebaju redovito ažurirati da bi bili recentni pa je tako došao na red Cochraneov sustavni pregled o utjecaju kontakta koža-na-kožu na majku i dijete, zadnji put objavljen 2016. godine. Kao znanstvenica, koja je već objavila nekoliko Cochraneovih sustavnih pregleda, i stručnjakinja za dojenje, pozvana sam od Cochranea uključiti se u autorski tim.
Zašto smatrate da je tema ranog kontakta koža na kožu toliko važna za javno zdravstvo i suvremenu perinatalnu skrb?
Radi se o postupku koji je vrlo jednostavno provesti u rađaonici i koji ne iziskuje nikakav trošak za zdravstveni sustav, a dokazano donosi brojne dobrobiti za djecu. Naime, rani kontakt koža na kožu podrazumijeva stavljanje golog novorođenčeta na otkrivena prsa majke odmah nakon poroda u kojem ostaje sve do završetka prvog podoja, odnosno minimalno jedan sat. Ova jednostavna praksa pomaže novorođenčetu da se brže i bolje prilagodi životu izvan maternice održavajući tjelesnu toplinu, smanjujući stres i plač što doprinosi održavanju normalne razine šećera u krvi i djeluje blagotvorno na ključne vitalne funkcije djeteta poput disanja i rada srca. Kontakt koža na kožu također omogućuje rano započinjanje dojenja, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije o prvom podoju u prvom (zlatnom) satu, što povoljno djeluje i na kasnije dojenje.
Ovim sustavnim pregledom je utvrđeno da oko 75% novorođenčadi s ranim kontaktom koža na kožu isključivo doji nakon jednog mjeseca, u usporedbi s 55% djece koje ga nisu imale. Majke koje su rano ostvarile kontakt češće su isključivo dojile svoje dijete ne samo prvih mjesec dana već i od šest tjedana do šest mjeseci. S obzirom na brojne dokazane dobrobiti dojenja, pogotovo isključivog dojenja, za zdravlje majke i djeteta, provođenje ove jednostavne i jeftine mjere doista bi trebao biti javnozdravstveni prioritet.
Koliko je u Hrvatskoj praksa ranog kontakta koža na kožu zaživjela u stvarnosti, a koliko je još uvijek tek preporuka?
Zahvaljujući uvođenju UNICEF-ove inicijative Rodilište prijatelj djeteta 1993. godine u Hrvatskoj te postizanju tog statusa u svim državnim rodilištima 2016. godine, ova praksa je vrlo rano započela kod nas. Naime, uspostava kontakta koža na kožu je jedan od ključnih koraka u toj inicijativi, odnosno jedan od deset preduvjeta za stjecanje te prestižne titule. No, znanstveno sam dokazala da već šest mjeseci nakon dobivanje titule standardi opadaju u rodilištu, uslijed čega se ovaj korak nije uvijek dosljedno provodio pa su se djeca odvajala od majki prijevremeno ili su se stavljala zamotana na majčina prsa. Ovo je naročito došlo do izražaja tijekom pandemije COVID-19.
Što biste poručili zdravstvenom osoblju koje možda još uvijek nije u potpunosti prihvatilo ovu praksu?
Postoje dvije prakse u rodilištu, vezane uz prehranu novorođenčadi, koje se smatraju ključnim pokazateljima kvalitete rada zdravstvene ustanove; to su postotak djece dojene u prvom satu i postotak djece isključivo hranjene majčinim mlijekom tijekom boravka u rodilištu. Oba ova pokazatelja su usko povezana s praksom postavljanja djeteta u kontakt koža na kožu jer ukoliko se ovaj kontakt omogući odmah po porodu, veća je vjerojatnost da će dijete ostvariti prvi podoj u prvom satu te da će kasnije biti isključivo dojeno. Zdravstvenom osoblju bi trebao biti prioritet uvesti ovu praksu u našim rađaonicama. To ne zahtijeva baš nikakav dodatni trošak, samo dobre volje i malo reorganizacije rada u rađaoni, odnosno odgađanja rutinskih postupaka, poput vaganja, nakon prvog sata.
Smatrate li da bi hrvatska rodilišta trebala imati jasne protokole po tom pitanju?
Da, Hrvatska rodilišta trebala bi imati jasne protokole, odnosno kliničke smjernice, utemeljene na pouzdanim dokazima, ne samo za osiguravanje kontakta koža na kožu neposredno nakon poroda, nego i za sve ostale postupke u rodilištu. Polazište za izradu kliničkih smjernica su sustavni pregledi, a među sustavnim pregledima Cochraneovi se smatraju zlatnim standardom. Stoga, 77% kliničkih smjernica SZO objavljenih u posljednjih 5 godina citira barem jedan Cochraneov sustavni pregled. Kliničke smjernice obično pišu stručna društva ili radne skupine Ministarstva zdravstva, nakon što su prošli specifičnu obuku o metodologiji pisanja kliničkih smjernica, koja je prilično složena. Nažalost, trenutno u Hrvatskoj ne postoje nacionalne smjernice za intrapartalnu skrb, odnosno skrb rodilja, za razliku od susjedne Bosne i Hercegovine, gdje su upravo takve stručne smjernice objavljene prošle godine pod nazivom "Vodič za intrapartalnu skrb u Federaciji BiH“. Odlično su napisane, pa bi bilo preporučljivo kada bi se koristile i u Hrvatskoj. Također, UNICEF-ove smjernice za provedbu inicijative Rodilište prijatelj djeteta temeljene su na dokazima, prevedene i dostavljene svim hrvatskim rodilištima pa bi trebale služiti kao protokol za zaštitu i podršku dojenja.
Što znači tvrdnja da su daljnja randomizirana istraživanja o ovoj temi neetična?
Randomizirana istraživanja su kliničke studije gdje se sudionici nasumice svrstavaju u dvije skupine, kontrolnu i intervencijsku, kada se želi istražiti učinak neke intervencije. U istraživanju učinka kontakta koža-na-kožu, znanstvenici su nasumice majke svrstavali u skupinu koja je sa svojom novorođenom djecom imala kontakt koža-na-kožu odmah po porodu i u onu koja je odvajala djecu od majki te usporedili razne parametre. S obzirom na opetovanu dokaznu korist ranog kontakta za novorođenčad, smatra se neetičnim u budućnosti provoditi istraživanja u kojima bi se djeca odvajala od majki. Majčino tijelo je u stvari djetetovo prirodno okruženje, koje osigurava djetetu sve što mu je potrebno, stoga osoblje treba poticati i podržati bliski i česti kontakt između majki i djece u rodilištu, a ne ih odvajati, ako nije medicinski indicirano.
Zašto je važno da se o ovakvim temama govori u kontekstu medicine utemeljene na dokazima?
Primjenom pouzdanih dokaza u medicini, a Cochraneovi sustavni pregledi se smatraju najpouzudanijima, može se ne samo poboljšati kvaliteta skrbi pacijenata i time njihovog zdravlja, nego i uštedjeti na troškovima zdravstvene zaštite. U Engleskoj, zahvaljujući primjeni dokaza iz jednog Cochraneovog sustavnog pregleda o davanju magnezij sulfata ženama kojima prijeti prijevremeni porođaj, spriječeno je 385 slučajeva cerebralne paralize između 2018. i 2023. godine, što je dovelo do uštede od 4,2 miljuna funti.
Koju ulogu ima Hrvatski Cochrane u širenju znanja o medicini utemeljenoj na dokazima među liječnicima i javnošću?
Hrvatski Cochrane djeluje od 2008. godine, u početku kao ogranak talijanskog Cochrane centra, a od 2017. kao samostalni Cochrane centar, pri Medicinskom fakultetu u Splitu. Ima dvije podružnice: jedna na Medicinskom fakultetu u Mostaru, a druga na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Članovi Hrvatskog Cochranea su znanstvenici, liječnici, drugi zdravstveni djelatnici i laici, koji se bave promicanjem medicine utemeljene na dokazima, odnosno izradom i promicanjem Cochraneovih sustavnih pregleda. To činimo organizirajući godišnji Hrvatski Cochrane simpozij, objavljivanjem lista i članaka na našoj mrežnoj stranici, priređivanjem predavanja i radionica, poput radionice o sustavnim pregledima za liječnike KBC-a Split te prevođenjem laičkih sažetaka Cochraneovih sustavnih pregleda za hrvatske građane.
Koliko bi nacionalna pretplata na Cochrane Library mogla doprinijeti kvaliteti zdravstvenih odluka u Hrvatskoj?
Ona bi osigurala svim liječnicima, pacijentima, novinarima, političarima i svim ostalim građanima zainteresiranima za zdravstvene teme i osmišljavanje javnozdravstvenih politika, pristup najpouzdanijim dokazima u medicini. To je naročito važno za zdravstvene djelatnike u sustavu primarne zaštite, poput liječnika obiteljske medicine i u Domovima zdravlja, od kojih mnogi nemaju pristup ovoj bazi putem akademske mreže. Za one koji osmišljavaju zdravstvene politike, kao i one koji u procesima javnih rasprava žele utjecati na politiku javnog zdravstva, pristup cjelovitim informacijama bio bi temelj za djelovanje i donošenje odluka koje dugoročno utječu na dobrobit svih građana. Time bi se Hrvatska pozicionirala među vodeće zemlje u promociji medicine utemeljene na dokazima.
Koliko vam osobno znači što su rezultati vašeg rada objavljeni u Cochraneovoj knjižnici?
Velika mi je čast što sam imala priliku surađivati s odličnim timom autora u izradi i objavi ovog Cochraneovog sustavnog pregleda, i ponosna sam što se Hrvatski Cochrane, pri Medicinskom fakultetu u Splitu, spominje kao moja afilijacija. Do ove suradnje ne bi došlo bez podrške čitavog niza ljudi koji su me podržali, počevši od profesora Ane i Matka Marušića, do profesora Petera Tugwella, iz Cochrane Kanade, prof. Roberta D'Amica, iz Cochrane Italije, svih članova Hrvatskog Cochranea kao i moje matične ustanove.
Zaključno, živimo u vremenu hiper-produkcije svih vrsta informacija, pa tako i zdravstvenih. Svakodnevno smo suočeni s neprovjerenim zdravstvenim savjetima na društvenim mrežama, kontradiktornim izvještajima o lijekovima i tretmanima, te opasnim mitovima koji ugrožavaju zdravlje građana. Zato je važno da građani koriste Cochrane knjižnicu. To je globalna, internetska baza Cochrane sustavnih pregleda - znanstvenih radova koji su međunarodno priznati kao najkvalitetniji dokazi u medicini i predstavljaju temelj za donošenje odluka o liječenju i za osmišljavanje javnozdravstvenih politika. Uz sustavne preglede Cochrane knjižnica sadrži i laičke sažetke koji osobama bez medicinskog obrazovanja omogućuju razumijevanje najnovijih znanstvenih spoznaja o različitim zdravstvenim intervencijama. Budući da sami pacijenti, suočeni s dijagnozom, bivaju izloženi velikom broju neprovjerenih informacija, besplatan pristup pouzdanim, cjelovitim i znanstveno potvrđenim informacijama omogućuje im donošenje ispravnih odluka o vlastitom liječenju, tvrdi prof. Zakarija-Grgović
Foto: Saša Burić/Cropix; MFST
