Splitskom prijediplomskom samostalnom studiju Komunikacija i mediji popularnost raste svake godine. Uz velik interes studenata za upis, a male upisne kvote, ne čudi da se neki žele i premjestiti na ovaj mladi studij. Razgovarali smo sa studenticom koja se sa studija Novinarstva na FPZG-u u Zagrebu prebacila na studij Komunikacija i mediji u Splitu. Naša sugovornica Cvita Bolanča nam je otkrila razloge ove odluke i usporedila život u Zagrebu i Splitu te karakteristike oba studija.
Dvadesetogodišnja Cvita Bolanča potječe iz Primoštena i tamo, kod bake i djeda, provodi velik dio svog slobodnog vremena. Živi u Splitu s roditeljima, gdje je završila i srednju Turističku školu. Cvita je 2024. godine upisala studij u Zagrebu.
Na upit o tome zašto je baš odabrala Zagreb, navodi kako je mislila da se tamo "uvijek nešto događa“. Na studiju u Zagrebu je sve išlo po planu, kaže, do prvih kolokvija. Navodi kako je odjednom počela osjećati slabost i stalni umor. Nakon kratkog posjeta doktoru, rečeno joj je da se "mora manje stresirati“. Međutim, za osobu koja još otkriva grad u koji je tek došla i navikava se na raspored, ta rečenica nema baš smisla. Nastavila je s učenjem i odlaskom na predavanja. Situacija je odjednom eskalirala zbog problema s cimerima i Cvita se usred godine preselila na drugu lokaciju u Zagrebu. Još uvijek je učila, kaže, ali umor i slabost nisu nestajali. Tek kada bi došla kući, navodi, "resetirala“ bi se i osjećala bolje. Posljedično tome se nakon Uskrsa, na nagovor majke, odlučuje prebaciti na studij Komunikacija i mediji u Splitu.
Jednostavna procedura
Papirologija, kaže, nije bila nikakav problem. Zaposleni u referadi i voditeljica studija bili su vrlo uslužni i sve je prošlo bez problema. Cvita se stoga 2025. godine prebacuje na drugu godinu prijediplomskog studija Komunikacija i mediji. Od razlikovnih predmeta mora pohađati samo tri, što joj ne predstavlja nikakav problem.
Kao najveću razliku između ova dva studija navodi upravo pristup prema studentima. Studij novinarstva u Zagrebu, kaže Cvita, ima 120 studenata na jednoj godini i individualni pristup profesora prema studentima izostaje. Upravo taj individualni pristup, navodi Cvita, je ono što odlikuje studij Komunikacija i mediji. Uz to, Komunikacija i mediji ima praktičniji pristup nastavi. U Zagrebu, govori Cvita, stvar je studenta da dogovori sve potrebno za odrađivanje prakse, dok je u Splitu to dogovoreno preko studija.
Već je uključena u jedan praktički predmet, Medijski praktikum, za koji je već snimila i uredila jedan video. Sljedeći semestar odlučila se uključiti u Radijski praktikum, navodeći kako joj je to jedan od najzanimljivijih predmeta. Bitan dio, navodi, je i financijska situacija. U Zagrebu su roditelji snosili troškove stanarine, a sve što bi ona dodatno zaradila nekim studentskim poslovima, trošila bi na hranu i kućanske potrepštine. A sad, od kad je natrag u Splitu, puno je fleksibilnija sa svojim budžetom.
Što se tiče dnevne rutine, ova u Splitu joj se iznimno sviđa, kaže Cvita. Predavanja su joj većinom poslijepodne, što joj je na početku predstavljalo problem, ali navodi kako joj je sada lakše organizirati vrijeme i može "spavati koliko želi“. Ujutro piše seminare ili uči, a kasnije ide na predavanja. Lokacija studija, joj je kaže, savršena. Priznaje da joj ipak malo nedostaje Zagreb i prijatelji koje je tamo upoznala, ali to riješi na način da otputuje u metropolu ili u Primošten, gdje također često provodi vrijeme.
Nema više stresa
Otkad se vratila u Split, Cvita više ne osjeća toliki umor i stres. Navodi i kako joj je puno lakše pristupati kolokvijima te više i lakše uči. To označava veliku promjenu u usporedbi sa Zagrebom. Što se tiče karijere, još je neodlučna, a kao savjet studentima koji se možda žele prebaciti na drugi fakultet, navodi kako "samo treba krenuti“.
Zaključno, Cvita nam služi kao primjer da prebacivanje na drugi studij nije teško kao što se čini, te samo treba pokrenuti proces čim se krenemo premišljati. Uz to, studij Komunikacija i mediji ostaje dobar odabir za studente koji ne traže samo teorijsko, već i praktično obrazovanje, te odnos s profesorima koji nadilazi onu osnovnu razinu.
Foto Duje Klarić/Cropix
