U prepunoj Sveučilišnoj galeriji na splitskom kampusu u srijedu, 16. srpnja svečano je otvorena izložba jednog od najvažnijih grafičara 20. stoljeća - Virgilija Nevjestića pod nazivom "Umjetnost grafike - Metamorfoza jednog sna". Riječ je o izložbi koja kroz sedamdesetak radova nastalih od 1963. do kraja 1980-ih godina donosi iznimno sugestivan presjek umjetnikova stvaralaštva od ranih crno-bijelih grafika do koloristički raskošnih akvatinti.
Poseban ton večeri dala je glazbena pratnja Antonija Dragojevića, dok je voditeljica Sveučilišne galerije Helena Trze Jakelić još jednom potvrdila visoke programske standarde koje Galerija njeguje.
Izložba ostaje otvorena do 15. kolovoza, a stručnjacima iz područja povijesti umjetnosti, grafike i vizualne kulture nudi dragocjenu priliku za uvid u rijetko izlagan segment opusa Virgilija Nevjestića. Riječ je o autoru koji je, zahvaljujući svojoj iznimnoj imaginaciji, tehničkoj suverenosti i dosljednoj poetici zauzeo posebno mjesto unutar europske grafičke scene druge polovice 20. stoljeća.
Autorica likovnog postava, ujedno i kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti dr. sc. Snježana Pintarić koja naglašava Nevjestićevu sposobnost da profinjenim vizualnim jezikom figuracije - s povremenim prodorima u apstrakciju - stvori čitave svjetove bogate simbolikom i naracijom. U izboru radova oslonila se na bogatu ostavštinu iz obiteljske zbirke, pomno birajući djela koja najbolje svjedoče o Nevjestićevoj umjetničkoj evoluciji i eksperimentatorskoj naravi.
- Nevjestić je, prije svega, fantastičan narator. On ne prikazuje, on priča priče koje nadilaze vrijeme i prostor. Te priče govore o općeljudskim temama: o sjećanju, tjeskobi, djetinjstvu, traženju smisla i identiteta i upravo zato u njima svatko može pronaći vlastiti odraz, osobito danas. Jer, ako ikada, danas živimo u vremenu migracija, velikih premještanja, izgnanstava, rastrganosti između domovine i tuđine. Nevjestić je živio i stvarao upravo u toj napetosti između zavičajnog i stranog. Njegov identitet bio je raslojen između rodnog hercegovačkog Kola, Zagreba koji ga je oblikovao kao mladog umjetnika, i Pariza, gdje je ostvario svoju profesionalnu karijeru i osobnu zrelost. Niti je ostao potpuno ukorijenjen u jednom, niti se sasvim stopio s drugim. Bio je, kako to često biva s umjetnicima, među svjetovima i upravo iz te pozicije stvarao je najdublje i najiskrenije grafike. To je i osobna i univerzalna priča, vrlo aktualna u vremenu u kojem milijuni ljudi žive izvan svoje zemlje, bez osjećaja konačnog pripadanja - kazala je Pintarić.
Poseban izazov bio je, priznaje kustosica, smjestiti djela u prostor na način koji poštuje i njihovu tematsku i tehničku raznolikost:
- Kad sam prvi put došla u prostor Sveučilišne galerije odmah sam znala kako prizemlje mora biti posvećeno akvatintama da se raskoš boja doista osjeti, a gornji kat crno-bijelim radovima. Tako smo dobili i vizualni kontrast i muzejski karakter postava.
O važnosti ove izložbe govorio je i prof. dr. sc. Nikola Koceić-Bilan, prorektor za studente, nastavu i poslovanje istaknuvši u svom obraćanju kako je uloga Sveučilišta mnogo šira od akademske:
- Pripala mi je posebna čast večeras otvoriti ovu izložbu. Sveučilište u Splitu ne doživljavamo samo kao znanstveno i nastavničko središte Dalmacije, već kao njezino intelektualno, kulturno i umjetničko središte. A srce tog Sveučilišta, naš kampus, nosi posebnu energiju upravo zahvaljujući mjestima poput Sveučilišne galerije. Ovdje se grle znanost i umjetnost. Ovdje nastaje sinergija stvaranja, istraživanja i ljepote.
Koceić-Bilan naglasio je i važnu misiju Galerije u promoviranju hrvatskih umjetnika:
- Mislim da je jedno od temeljnih poslanja našeg Sveučilišta briga o hrvatskoj kulturnoj baštini, o umjetnicima, kako poznatima tako i onima koji tek čekaju svoje otkriće. Izložba Virgilija Nevjestića jedna je od najvećih koje smo do sada imali čast ugostiti. Ovo što večeras vidim uistinu je impresivno: duboko, majstorski, svjetski.
Virgilije Nevjestić bio je istinski majstor grafike, osobito složene tehnike akvatinte, kojom je, kako objašnjava kustosica, „pokazao svoj slikarski nerv, poznavanje kompozicije, kolorizma, sposobnost da u grafičkoj tehnici postigne gotovo slikarske efekte“.
Vrlo je zanimljivo da se kod Nevjestića jasno vidi kontinuirani razvoj, ali istodobno i nešto što je rijetkost, a to je da se određeni motivi pojavljuju kroz čitavo desetljeće, u raznim varijacijama. Primjerice, iste motive koristi u '60-ima, '70-ima i '80-ima, ali im uvijek daje novi život kroz kolaže, pačvorke, kombinacije različitih formi. Često je radio male grafike u obliku kruga, koje bi kasnije ubacivao u crteže ili veće kompozicije. Igrao se s geometrijom, s krugovima, pravokutnicima, kvadratima od kojih bi stvarao nove cjeline. Sve to podsjeća na vizualni dnevnik u kojem se djetinjstvo, školovanje, europski kulturni kontekst i Pariz neprestano miješaju i isprepliću.
Krug kao oblik ima posebno mjesto u njegovu radu. Često se javlja kao sunce, mjesec ili simbolički okvir neke manje grafike. U njegovim djelima prisutna je i simbolika jajeta kao arhetipskog znaka za začeće, početak, nastajanje. Mnogo je njegovih radova upravo i nazvano "Začeće", što govori o tome koliko su ga općeživotne teme zaokupljale: djetinjstvo, bol, mladost, starost, smrt. Sve te teme kod Nevjestića ne idu linearno, nego se vraćaju, rotiraju, ponavljaju. Kao u krugu.
Odnos između slike i teksta, ilustracije i poezije za Nevjestića je bio gotovo nerazdvojan. On nije bio samo likovni umjetnik, nego i pisac, pjesnik, kroničar vlastitog svijeta. Svakodnevno je vodio dnevnike, bilježio misli, osjećaje, susrete, što je samo po sebi već vrijedna literarna ostavština. U jednom je trenutku zapisao koliko je na njega utjecala književna scena tijekom školovanja u Zagrebu. Posjećivao je književne večeri, družio se s umjetnicima, upoznao Dragutina Tadijanovića, odlazio Tinu Ujeviću u bolnicu, i sam pisao poeziju.
Riječ je za Nevjestića bila neodvojivi dio slike. Često je u svoje grafike umetao vlastite misli, fragmente pjesama, komentare, pa čak i psovke. Ponekad bi jednostavno zapisao: „Danas sam bio na koncertu, svirao je Richter“.
- Postoji čitav niz grafika i slika koje nismo imali prilike uključiti u ovu izložbu, a koje su posvećene isključivo pariškim temama. Upravo u tim djelima dolazi do izražaja raskoš boja, elegancija kompozicije i suptilnost motiva. To je taj njegov francuski sloj, prožet osjećajem za mjeru, sofisticiranost i likovnu kulturu koju je u Parizu ne samo upio, već i razvio do vrhunaca. S druge strane, mediteranska melankolija kod Nevjestića nije izravna, ali je prisutna. Ona dolazi kroz ekspresionističke geste i nadrealističke prizore - ustvrdila je Pintarić.
Na pitanje kako bi u tri riječi opisala Nevjestićev opus, kustosica odgovara bez zadrške: „Metamorfoza jednog sna.“
