U prepunoj dvorani Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu sinoć je svečano predstavljena prva monografija posvećena Andriji Krstuloviću, jednom od najvažnijih splitskih i hrvatskih kipara 20. stoljeća. Izdanje je to kojim Sveučilište u Splitu, u sklopu obilježavanja Dana Sveučilišta, iskazuje duboko poštovanje prema umjetniku i profesoru koji je svojim radom obilježio kulturni identitet Dalmacije i šire.
Promocija je okupila brojne ugledne goste, među kojima su bili predstavnici akademske i kulturne zajednice, studenti, kolege umjetnici i članovi obitelji Andrije Krstulovića. Posebna zahvala upućena je rektoru Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Draganu Ljutiću na kontinuiranom zalaganju za promociju umjetnosti, očuvanju kulturne baštine i prepoznavanju vrijednosti umjetnika i ljudi koji su zadužili grad Split.
- Kad pogledamo jednog našeg velikog znalca, velikog kipara, pomalo zaboravljenog, sada ga stavljamo u prvi plan. Ova monografija nije samo spomen na jednog čovjeka, već i dio šireg nastojanja našeg Sveučilišta da njeguje umjetnost, humanistiku i identitet - kazao je rektor Ljutić. Posebno je zahvalio akademiku Kažimiru Hrasti i voditeljici Sveučilišne galerije, Heleni Trze Jakelić, koji su, kako je naglasio, dali sve od sebe da monografija ugleda svjetlo dana.
Autorica znanstvenog teksta u monografiji, povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat, osvrnula se na višegodišnji proces nastanka knjige te na Krstulovićev životni put od klesara i suradnika Ivana Meštrovića do samosvojnog umjetnika čije skulpture i danas određuju vizualni identitet Splita.
- Rad na monografiji započeo je prije nekoliko godina, potaknut dubokim poštovanjem i osjećajem duga prema Andriji Krstuloviću, koji je najviše došao do izražaja kroz angažman akademika Kažimira Hraste, njegovog nekadašnjeg asistenta. Kroz istraživanje i pisanje ušli smo u svijet umjetnika koji je cijeli svoj stvaralački vijek posvetio klesarstvu, najprije kao Meštrovićev klesar, a potom kao samosvojni autor. Meštrović je prepoznao tu posvećenost i ostavio mu radionicu na Mejama. To nije bila samo profesionalna obveza, nego čast koju je Krstulović nosio s potpunom predanošću.
Radio je na velikim projektima, od karijatida za Avalu i Lovćen do brojnih drugih radova s bračkim klesarima neumorno, godinama. Svoje osobno kiparsko djelo, koje mu je bilo važno, zapravo je dugo odgađao, jer uvijek mislimo da će biti vremena. Tek u zrelijoj dobi, s 47 godina, u potpunosti se okrenuo vlastitom izrazu i stvorio tri ključna spomenika za Split: „Palom pomorcu“, „Boginju pravde“ i „Osmijeh suncu“. To su djela autentična, pročišćena, moderna u smislu osobnog odabira, a taj odabir bila je figuracija, antika, zanat.
U njegovim djelima osjeća se snažna veza s prostorom između Biokova i Mosora, s onim splitskim zaleđem vinograda i polja. Ta nostalgija za krajolikom i vremenom djetinjstva u njemu je živjela poput hauntološkog sindroma, nečeg što nas vraća u prošlost i čini je prisutnom u sadašnjosti. U tom smislu, Andrija Krstulović nije samo stvaratelj, on je i baština - kazala je Sveštarov Šimat.
Urednica monografije Helena Trze Jakelić istaknula je kako je ovo izdanje sveučilišni izraz zahvalnosti umjetniku tihe postojanosti, stvaratelju koji je oblikovao pročišćene forme, dalmatinsku figuraciju i simbolički svijet kamena, ljepote i tišine:
- Njegovo kiparstvo nije tražilo pozornost. Njegova predanost pedagoškom pozivu kao profesoru na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, potom kao redovitom profesoru na Odsjeku za likovni odgoj Pedagoške akademije u Splitu te velika energija uložena zajedno sa slikarom Antom Kaštelančićem s kojim je dijelio viziju budućnosti splitske umjetničke sredine u osnivanju Studija kiparstva u konačnici je iznjedrila Likovnu akademiju u Splitu. Bio je profesor koji je oblikovao generacije, kipar, meštar duboko vezan uz krajolik i ritam sredine u kojoj je rođen. Njegova djela nalazimo u javnim prostorima u Splitu, u rukama stranih državnika, ali i u tišini njegova ateliera. Stvarao je daleko od očiju javnosti, stvarao je ono što se ne miče, ono što trajno ostaje - ustvrdila je Trze Jakelić.
Poseban emotivan trenutak večeri bio je govor Krstulovićeve kćeri Tihomile, koja se prisjetila očeve predanosti radu i ljubavi prema studentima, među kojima je posebno mjesto imao akademik Kažimir Hraste.
- Čekala sam ovu monografiju 18 godina. Hvala svima koji su pomogli da dođe do ovog trenutka, osobito rektoru Ljutiću. Moj otac je volio svoj rad, ali još više je volio ljude - poručila je Tihomila.
Na kraju se okupljenima obratio i akademik Kažimir Hraste, Krstulovićev bivši asistent i glavni urednik monografije. U svom nadahnutom govoru istaknuo je važnost pamćenja i kontinuiteta u kulturi malih naroda.
- Mi smo mali narod. Ne po broju, nego po slabosti u pamćenju. Povijesne praznine i zaborav stvaraju diskontinuitet, i to je jedan od naših ključnih problema. Protiv toga se možemo boriti samo stvaranjem institucija, mjesta gdje se znanje i iskustvo prenose. Imali smo sreću u povijesti umjetnosti da smo imali Ivana Meštrovića. On nije bio institucija u formalnom smislu, ali njegovo ime i stvaralačka snaga to su nadomjestili. On je svojim djelovanjem natkrio cijeli ovaj prostor, i još uvijek živimo pod tim njegovim šatorom.
Andrija Krstulović bio je jedan od rijetkih koji su mu bili bliski, i upravo je ta blizina možda bila i njegova prepreka. Potpuno se prepustio tom nasljeđu, tom pogledu na umjetnost, na formu i svjetlo. Meštrović ga je, mogli bismo reći, toliko okupirao da je Krstulović cijeli svoj život stvarao pod tim velikim utjecajem u tišini, s dubokim osjećajem za baštinu i krajolik iz kojeg je potekao - zaključio je Hraste.
Monografija o Andriji Krstuloviću više je od knjige. Ona je čin priznanja, ispravka nepravde zaborava i trajni zapis o umjetniku koji je, riječima njegovih kolega i obitelji, „bio i ostao osoba“.
