U Sveučilišnoj galeriji održana tribina "Žene u medicini"

U prostorima Sveučilišne galerije na Splitu 3 u ponedjeljak, 9. prosinca u organizaciji Instituta za istraživanje migracija u Zagrebu i suorganizaciji Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu održana je tribina „Žene u medicini“ na kojoj su sudjelovale znanstvenice iz brojnih institucija koje su povezane s ovom tematikom.
Analizirajući omjere zastupljenosti žena i muškaraca prema hijerarhijama u medicini i znanosti stječe se dojam da postoje jednakiji među jednakima. Društveni milje, politička, gospodarska i kulturna javnost načelno podupiru ravnopravnost spolova, no i dalje prešutno provode ustaljenu praksu razlika u plaćama te podzastupljenost na rukovodećim i upravljačkim pozicijama.

- Ovo je treća tribina po redu. Prva je bila ove godine za Dan žena na Sveučilištu u Rijeci na Fakultetu zdravstvenih studija, jer je žena dekanica, druga je bila u Zagrebu, jer je na Stomatološkom fakultetu žena dekanica i treća je u Splitu, jer je na Odjelu zdravstvenih studija žena pročelnica. Poanta je staviti naglasak na žene u medicini, a koncept je takav da je interdisciplinarno razrađena problematika, tj. ženska priča i pokušavamo odgovoriti na pitanje postoji li fenomen staklenog stropa kroz filozofsku, sociološku, povijesnu i ekonomsko-statističku priču - istaknula je doc. dr. sc. Maja Vizjak važnost ove tematike.

Prof. dr. sc. Irena Drmić Hofman, pročelnica Sveučilišnog odjela zdravstvenih znanosti, kazala je kako statistike pokazuju da su žene sve obrazovanije, sklonije cjeloživotnom obrazovanju i da predano rade na izgradnji svojih karijera. Govoreći iz perspektive upravljanja i vlastitog iskustva pročelnice, stavila je naglasak na važnost osnaživanja žena u vodećim ulogama.

Možemo reći da su žene u svemu uspjele. Ima mnogo žena liječnica, imali smo i predsjednicu Republike Hrvatske, međutim, pitanje je jesu li one iznimke ili nešto što je postalo standard i je li naše društvo živi na način da prepoznaje i uvažava ženski rad jednako kao i muški. S filozofskog aspekta, prof. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš svoje izlaganje naslovila je „Nevidljivost žena“:

- Neupitno je da su žene dobile sva prava kako i treba biti u liberalno-demokratskom društvu. Međutim, mi svejedno uviđamo nevidljivost žena koja je posljedica dubokih strukturalnih nejednakosti, odnosno duboke strukturalne diskriminacije. Dakle, nisu zakoni samo ti koji rješavaju problem diskriminacije, nego se treba dogoditi promjena društvene svijesti. To je nešto na čemu najviše treba raditi što je zapravo i najteže. Promijeniti ljudsku svijest je dug proces koji zahtijeva suradnju različitih aspekata društva pa tako, između ostalih, i filozofa. Osvrnula bih se na jednu autoricu koja je prije 10-15 godina napisala zanimljivu knjigu „Povijest žena“, a podnaslov je „Tko je skuhao posljednju večeru?“ Mi znamo da je Posljednja večera događaj u povijesti koji je obilježio kulturološki, društveno i povijesno ne samo jedan period, nego cijeli ljudski povijesni prikaz, ali autorica nam je željela pokazati kako se u toj cijeloj priči o važnosti Posljednje večere zanemarila činjenica tko je zapravo skuhao tu Posljednju večeru? To je priča o nevidljivosti žena. Dakle, žene kroz povijest nisu bile vidljive na dovoljan način iz razloga što se njihov rad, a tome svjedočimo i danas, na neki način marginalizira i smatra da nije dovoljno važan, ili jednako važan, kao na primjer muški posao. To je nešto o čemu treba svakodnevno progovarati i nešto o čemu treba i žene informirati - poručila je red. prof. dr. sc. Brčić Kuljiš.

Čak devet znanstvenica dalo je svoj doprinos ovoj raspravi, svaka sa svoga gledišta, a ponudile su i potencijalna rješenja. One su redom: prof. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš s Filozofskog fakulteta, izv. prof. dr. sc. Ivanka Buzov s Filozofskog fakulteta, dr. sc. Vlatka Dugački iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, doc. dr. sc. Maja Vizjak s Instituta za istraživanje migracija, doc. dr. sc. Mirela Pavičić Ivelja, pomoćnica ravnatelja KBC Split, prof. dr. sc. Irena Drmić Hofman sa Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, prof. dr. sc. Renata Pecotić s Medicinskog fakulteta u Splitu, izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Marasović Krstulović iz KBC Split te prof. emerita Dušanka Martinović Kaliterna, predsjednica podružnice Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Marasović Krstulović govorila je o temi žena u medicini s upravljačkog aspekta:

- Klinika kojom upravljam najveća i najmnogoljudnija u bolnici, s 435 zaposlenika i šest zavoda koji su specijalizirani za vrlo različita područja. U stručnom smislu, potrebno je uskladiti interese raznih struka koje povezuje uglavnom zajednički rad u dežurstvima i Hitnoj službi, dok su ostali aspekti njihovog rada često usko specifični i međusobno udaljeni. Smatram da žene, zbog prirodne sposobnosti multitaskinga i svakodnevnog balansiranja između obitelji, kućanstva i posla, imaju posebnu vještinu donošenja mudrih odluka i slušanja drugih. To pridonosi stvaranju harmonije u timu, omogućavajući da svi zajedno funkcioniramo kao jedna cjelina. Kad sam došla na ovu poziciju kao relativno mlada predstojnica bez prethodnog iskustva, suočila sam se s velikim izazovima. Moje vatreno kršenje bila je pandemija COVID-19 i preseljenje klinike na novu lokaciju. Nakon tog iskustva, sve ostalo čini mi se poput rutine. Ključ uspjeha leži u stjecanju poštovanja kolega i razvijanju skladnost kolektiva, što nije lako, pogotovo kad vas na takve situacije nitko ne pripremi. Važno je motivirati kolege i biti im oslonac. Liječnici se često suočavaju s teškim ishodima kod pacijenata, što ih čini sklonima sindromu pregorijevanja i psihološkoj iscrpljenosti. Zato im treba pružiti podršku, omogućiti predah i priliku za regeneraciju, iako to ponekad nije jednostavno provesti u praksi - kazala je izv. prof. prim. dr. sc. Marasović Krstulović te poseban naglasak stavila na mentorstvo mladim kolegama:

- Njihova energija i entuzijazam pokretačka su snaga koja nas sve gura naprijed. Vlastitim primjerom, znanjem i profesionalizmom nastojim ih inspirirati kako bi i oni jednog dana postali izvrsni u svom poslu - zaključila je izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Marasović Krstulović.

Zatim se u raspravu uključila prof. emerita, Dušanka Martinović Kaliterna:

- Kad sam ja počela, a to je bilo davno, zaista je bilo teško biti žena specijalizant u medicini. Mislim da su žene danas ipak izborile svoje mjesto, no u svakom slučaju trebaju podršku. Ja sam uvijek za podršku ženama. Mislim da smo dobre organizatorice, da smo manje opterećene taštinom od muških kolega i da smo odgovornije u nekim detaljima, što je u medicini jako važno - istaknula je prof. emerita Martinović Kaliterna.

Provukla su se tijekom diskusije brojna pitanja, dijelila su se mišljenja, a tijekom rasprave spomenuta su i neka rješenja:

- Smatram da bi ova tribina mogla značajno pridonijeti podizanju svijesti o ovoj važnoj temi. Razmišljajući unatrag, prisjećam se koliko je teško bilo probiti se i koliko su predrasude još uvijek prisutne. Često se događa da čak i žene na odgovornim pozicijama radije glasaju za muškarce, pod utjecajem uvjerenja da će žena, zbog skrbi o obitelji i majčinstva, manje vremena i energije moći posvetiti poslu, posebice u medicini. Međutim, poznajem mnogo vrijednih žena koje su svoj rad i znanost obavljale s dušom i srcem, predano balansirajući između profesionalnog i privatnog života. Iako uvijek postoje iznimke, moj je dojam da su žene, kako u obitelji, tako i na poslu, iznimno pravične i snažne. Ne pravim razlike među spolovima - jedni bez drugih ne možemo. No, u našem društvu, za razliku od nekih drugih popu SAD, Francuske ili Švicarske, žene u znanosti i na radnim mjestima još uvijek nemaju zasluženi status - zaključila je prof. emerita Martinović Kaliterna.

Prof. dr. sc. Renata Pecotić ustvrdila je da osobno nije imala poteškoća niti se osjećala zakinutom zbog toga što je žena:

- Još u ranom djetinjstvu odabrala sam medicinu vođena željom da kroz igru i empatiju pomognem drugima. Taj osjećaj usmjerio je moj životni put prema medicinskoj profesiji. U današnjem ubrzanom ritmu života iznimno je teško pronaći ravnotežu između profesionalnog i privatnog života. To nije samo pitanje muško-ženskih razlika, već odraz modernog načina života koji, neovisno o profesiji, traži naše potpuno angažiranje. U medicini je taj zahtjev posebno izražen, jer medicina nije samo posao, ona je poziv. Specifično radno vrijeme, uključujući smjenski rad, dodatno opterećuje svakodnevicu, osobito za žene koje rade u kliničkoj medicini. Početak karijere u klinici često se poklapa s razdobljem kada žene zasnivaju obitelj i postaju majke. Tada izazov balansiranja između zahtjeva pacijenata, kolega i obiteljskog života postaje još veći. Zatvaranjem vrata klinike, žene preuzimaju uloge koje im povijesno i društveno pripadaju - skrb i brigu o obitelji. U takvim uvjetima ključna je podrška obitelji koja je temelj uspješnog balansiranja svih tih odgovornosti - ustvrdila je prof. dr. sc. Renata Pecotić.

O značajnim ženama medicinarkama u Hrvatskoj kroz povijest govorila je dr. sc. Vlatka Dugački iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža:

- Prva poznata liječnica hrvatskog podrijetla spominje se tek 1330. pod imenom Draga Slava (Dragoslava). Nakon nje do 19. stoljeća ne spominje se niti jedna žena liječnica. Naime, u srednjem vijeku žene se jesu bavile ginekologijom i opstetricijom, no isključivo kao primalje. Zakonom o uređenju zdravstvene službe u Hrvatskoj od 1898. nije bilo dozvoljeno ženama vršiti liječničku praksu. Banskom naredbom od 28. 6. 1903. određeno je da „u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji mogu doktorice universae medicinae obavljati liječničku praksu u svim granama medicinske struke, nu pod onim uvjetima pod kojima je to dozvoljeno muškarcima“. Iako nije hrvatskog podrijetla, Karolina Milobar, nakon diplome u Zurichu 1900., postala je 1906. prva licencirana liječnica u Hrvatskoj. Otvaranjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1917. počinje novo poglavlje u povijesti medicine žena. Početkom 1947. otvorile su se škole za medicinske sestre u Osijeku, Splitu, Rijeci i Šibeniku, a 1948. godine još jedna u Zagrebu. Prema podacima iz 2023. liječnica ima 65 posto, stomatologinja 68 posto, a medicinskih sestara 89 posto. Neosporno je da su žene u svim profesijama izborile svoje mjesto u društvu, no prostora za napredak je još puno - konstatirala je dr. sc. Dugački te zaključila:

- Nije najbolji doktor muški doktor niti ženski doktor, već je najbolji doktor onaj kojem pacijent vjeruje!

Tribina „Žene u medicini“ uspješno je održana pružajući inspirativne uvide i poticaj za promišljanje o ulozi žena u ovoj plemenitoj profesiji. Završimo citatom:

„Žene u medicini i iz medicine temelj su medicine. Ono što nedostaje su žene u medicini iznad staklenog krova.“, prof. dr. sc. Ana Marušić, gl. urednica Journal of Global Health.