„Priroda našeg bića je mir i sreća“, započeo je svoje predavanje dr. Igor Papić, specijalist školske medicine i stručnjak za mentalno zdravlje djece, mladih i odraslih, koje je održano u Sveučilišnoj galeriji u Splitu u sklopu ciklusa Praktikum emocionalnog zdravlja. Iako te riječi zvuče kao konačna istina, dr. Papić ističe kako ih rijetko tko doživljava kao vlastito iskustvo. Umjesto da mir i sreću osjećamo kao polazište, uvjereni smo da sreća tek treba doći i da nas prave stvari čekaju negdje u budućnosti.
Upravo zato, kako kaže, predavanje i postoji, da se ponudi drukčiji pogled na emocionalne teškoće koje danas sve češće oblikuju svakodnevicu ljudi svih generacija. Taj "drukčiji pogled" ne odnosi se samo na odstupanje od konvencionalnih pristupa, već na dublje razumijevanje unutarnjeg svijeta čovjeka iz kojeg proizlaze i problemi i njihova rješenja.
Projekt Praktikum emocionalnog zdravlja koji Papić već godinama razvija, temelji se na ideji da se emocionalne teškoće ne mogu liječiti izolirano, izvan konteksta života osobe. Umjesto toga, potrebno je gledati personalizirano, cjelovito i osobu i njezino okruženje. Ključnu ulogu u tom procesu ima prisutnost, ne samo fizička, već i emocionalna. To se posebno odnosi na odnos odraslih s djecom:
- Djeci je najvažnije pravo, živo prisustvo. Nema nagrade koja može nadomjestiti roditelja koji je stvarno tu duhom, ne samo tijelom - naglasio je.
Svoj rad posljednjih godina sve više temelji na suradnji s roditeljima i djelatnicima škola. Prema njegovim riječima, emocionalna pismenost ne razvija se učenjem definicija, već promatranjem i iskustvom. Djeca ne slušaju samo ono što im govorimo, ona uče iz onoga tko smo mi i kako se ponašamo.
- Naše emocionalno stanje najjača je poruka koju šaljemo djeci - ističe Papić te dodaje kako je upravo kontakt s odraslima, roditeljima i nastavnicima, presudan u formiranju emocionalne slike djeteta:
- Mi nismo svjesni da je naše ponašanje jedini pravi način na koji djeci prenosimo vrijedne informacije. U onoj mjeri u kojoj postignemo unutarnju ravnotežu, zdravlje i emocionalnu stabilnost, u toj mjeri će i djeca imati priliku razviti isto.
Dr. Papić naglašava važnost njegovanja empatije kao temelja emocionalne inteligencije. I dok kod nas tek počinjemo razgovarati o tome, neke zemlje su otišle korak dalje. Danska je, primjerice, uvela empatiju kao obavezan školski predmet ravnopravan matematici, hrvatskom jeziku ili prirodoslovlju. Time je prepoznala da je emocionalna pismenost ključna životna vještina, ne manje važna od akademskog znanja.
Ovaj stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u području mentalnog zdravlja djece, mladih i odraslih osvrnuo se na sve prisutniju pojavu negiranja emocionalnih teškoća:
- Teško je pomoći nekome tko negira da uopće ima problem - istaknuo je.
Smatra da gotovo svi ljudi u sebi nose emocionalne rane, često iz ranog djetinjstva koje ostaju neprepoznate i neobrađene. Te potisnute emocije, koje danas nazivamo traumama, mogu godinama „spavati“ sve dok se ne aktiviraju u nekom izazovnom trenutku. Kad se to dogodi, mogu isplivati osjećaji poput ljutnje, tuge ili manje vrijednosti. No, jedini zdrav način suočavanja s njima jest upravo suočavanje. Iako se promjena ne događa preko noći, postoje učinkoviti načini da se krene kroz taj proces i napravi stvaran pomak.
Za one koji se žele profesionalno baviti mentalnim zdravljem, a i sami se bore s emocionalnim izazovima, dr. Papić poručuje da ne čekaju savršenstvo:
- Sama želja da se pomogne već je iscjeljujuća. Svi se mi nosimo sa svojim teškoćama. Važno je da ne odustanemo zbog toga - poručio je studentima.
Govoreći o stvaranju zajednica koje podržavaju emocionalnu sigurnost, naglasio je kako to možda zvuči idealistički, ali je važno težiti tom cilju. Ključ leži u svijesti, znanju i iskustvu te spremnosti na međusobnu podršku. Emocionalno zdravlje ne smije biti privatna stvar pojedinca već odgovornost zajednice, zaključio je Papić.
Helena Trze Jakelić, voditeljica Sveučilišne galerije, bila je ključna u organizaciji događaja te je s mnogo pažnje i stručnosti moderirala večer, vodeći razgovor u smjeru otvorenosti i razumijevanja.
