Kao simbolična završnica izložbene godine, neposredno uoči božićnih blagdana, u Sveučilišnoj galeriji 17. prosinca otvorena je izložba „Prostori savršene plastike“, posljednja u 2025. godini. Postav okuplja dva autonomna, ali snažno komplementarna umjetnička pristupa Mateje Galić i Željka Korena. Splitskoj publici je Helena Trze Jakelić, voditeljica Sveučilišne galerije, predstavila umjetnike te citirala dijelove predgovora izložbe čija je autorica kustosica Ana Clerc, koja nije mogla nazočiti otvaranju. Izložbi su prisustvovali brojni uzvanici i ljubitelji umjetnosti, među kojima i Mislav Vušković, viši stručni suradnik iz Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Splitsko-dalmatinske županije.
Mateja Galić kroz reducirane, precizno konstruirane instalacije i intenzivne neonske boje oblikuje prostorne situacije koje asociraju na arhitektonske i sakralne elemente, ali ih lišava jasne funkcije. Ti prostori ne djeluju kao dovršene cjeline, već kao privremene faze koje se transformiraju sa svakim novim postavom izložbe. Kao što sama Mateja ističe:
- To su privremene faze nečega što se može transformirati i transformira se u svakom novom postavu same izložbe.
U njezinim instalacijama neonske boje igraju glavnu ulogu, stvaraju kontrast koji istodobno intrigira i zbunjuje promatrača.
- Koristila sam neonske boje jer volim kontraste. One istodobno prizivaju osjećaj sigurnosti i opasnosti, a što će promatrač osjetiti ovisi o njegovoj emociji i doživljaju u trenutku gledanja - kazala je umjetnica.
Takva „ispražnjenost“ prostora ne funkcionira kao kritika suvremenih ideala savršenstva, već kao otvoreni poziv na individualnu kontemplaciju.
Slikarski radovi Željka Korena uvode gledatelja u liminalne, emotivno napete prostore, u kojima su vidljivi tragovi procesa, slojevitosti i nesigurnosti završne forme. Za Korena proces ima ključnu ulogu, on je temelj bez kojeg ne postoji ni krajnji rezultat. Namjerno zadržane nesavršenosti, male pogreške i nedovršenosti postaju sastavni dio vizualnog jezika, ali i metafora trajne potrage za idealnim prikazom koji se rijetko u potpunosti ostvaruje.
- Proces je meni najbitniji jer je proces ono što volim. U biti, ako ne voliš proces, onda nećeš moći voljeti ni krajnji rezultat. Bitno mi je da se vidi način na koji je slika građena, da se vidi ta slojevitost i te neke male pogreškice, neke nedovršenosti, neke sitnice koje bi možda na manjem formatu bile uočljivije, nego na velikom. Način na koji su te slike sklapane je nesavršen način na koji je izrađena, više neka potraga za idealnim prikazom, ali opet je i ta nesavršenost u skladu s nekom idejnom nesavršenošću - kazao je Koren.
Liminalna atmosfera njegovih radova, s napetim i nedorečenim vizualnim slojevima, također se može tumačiti kao otpor suvremenom imperativu savršene „glatke“ slike. Koren pojašnjava:
- Bit cijelog projekta je prilagođavanje prostoru, način na koji se cijeli likovni postav uklapa u prostor mijenja se iz izložbe u izložbu. Slike koje stvaramo, instalacije i prostor zajedno tvore neku scenu. Ta scena je ono što je najvažnije, drama našeg
postojanja među slikama, šipkama, bojama, svjetlom i sjenom. Tu ima i napetosti, i divnih rješenja. Ponekad smo zadovoljni, ponekad nismo, ali sve to čini jedan proces koji neprestano teče i razvija se.
Izložba funkcionira i kao svojevrsna meta-izložba, promišljanje umjetnosti, njezine produkcije i prezentacije unutar šireg društvenog i društveno-ekonomskog konteksta koji kontinuirano proizvodi nove ideale savršenstva. „Prostori savršene plastike“ naglašavaju umjetnost kao proces, a ne kao gotov proizvod. Izložba ostaje otvorena do 10. siječnja 2026. godine.
Tekst: Gordana Alfirević
Foto: Gordana Alfirević i Sveučilišna galerija
